Pregled posta

apologetski spis nepoznata autora iz II stoljeća

Kršćani se ne razlikuju od drugih ljudi po državi, ili po govoru, niti pak po odjeći. Ne prebivaju u nekim svojim gradovima, ne koriste posebno narječje, njihov način života ne bode oči. Svoje učenje (mathema) nisu otkrili koristeći domišljatost ili marljivim razmišljanjem radoznalih ljudi, a također ne zastupaju, kao drugi ljudi, nekakav ljudski nazor (dogma). Žive u grčkim ili barbarskim gradovima, onako kako je, naime svakom pojedincu zapalo, i štuju mjesne običaje u oblačenju, prehrani i ostalom životu, a ujedno pokazuju čudan i nedvojbeno paradoksalan ustav svoje države/načina bivstvovanja (homologoumenos paradox katastasis tes heauton politeias). Žive svaki u svojoj domovini, a kao došljaci. Kao građani sudjeluju u svemu, ali sve podnose kao stranci; svaka tuđina im je domovina, i svaka domovina tuđina…Jednostavno rečeno, to što je tijelu duša, to su svijetu (kosmos) kršćani. Duša je posijana po svim udovima tijela, a kršćani po svim državama (poleis) svijeta. Duša prebiva u tijelu, ali nije od tijela. I kršćani prebivaju u svijetu, ali nisu od svijeta. Nevidljiva je duša smještena u vidljivu tijelu. I o kršćanima je poznato da su u svijetu, ali njihovo poštovanje Boga ostaje nevidljivo. Meso mrzi dušu i bori se protiv nje, iako mu ova nije učinila ništa nažao. Sprječava ga, naime, uživati u prljavim nasladama (hedone). Svijet mrzi kršćane, premda mu nisu učinili ništa nažao, zbog toga što se ovi protive nasladama. No duša svejedno ljubi meso, koje nju mrzi, i ljubi svoje udove, pa tako i kršćani ljube sve, koji njih mrze. Duša je zatvorena u tijelo, a sama održava tijelo zajedno (synechei). Tako su i kršćani u svijetu kao u tamnici, ali sami drže svijet zajedno (synechousi ton kosmon). Besmrtna duša prebiva u smrtnome šatoru – tako i kršćani žive kao došljaci među propadljivim stvarima, ali očekuju nepropadljivost u nebesima. Ako dušu mučimo uskraćivanjem hrane i pića, postaje bolja; i kršćana svakog dana ima sve više, iako ih progone. Bog ih je postavio u takav položaj s kojeg se ne smiju skloniti.

Der Brief an Diognet, in: Die apostolichen Väter, hrsg. von F. X Funk, Tübingen 1906, str. 136-137.

S njemačkog preveo Mario Kopić