Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vaseljena

Marketing

apologetski spis nepoznata autora iz II stoljeća

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Kršćani se ne razlikuju od drugih ljudi po državi, ili po govoru, niti pak po odjeći. Ne prebivaju u nekim svojim gradovima, ne koriste posebno narječje, njihov način života ne bode oči. Svoje učenje (mathema) nisu otkrili koristeći domišljatost ili marljivim razmišljanjem radoznalih ljudi, a također ne zastupaju, kao drugi ljudi, nekakav ljudski nazor (dogma). Žive u grčkim ili barbarskim gradovima, onako kako je, naime svakom pojedincu zapalo, i štuju mjesne običaje u oblačenju, prehrani i ostalom životu, a ujedno pokazuju čudan i nedvojbeno paradoksalan ustav svoje države/načina bivstvovanja (homologoumenos paradox katastasis tes heauton politeias). Žive svaki u svojoj domovini, a kao došljaci. Kao građani sudjeluju u svemu, ali sve podnose kao stranci; svaka tuđina im je domovina, i svaka domovina tuđina…Jednostavno rečeno, to što je tijelu duša, to su svijetu (kosmos) kršćani. Duša je posijana po svim udovima tijela, a kršćani po svim državama (poleis) svijeta. Duša prebiva u tijelu, ali nije od tijela. I kršćani prebivaju u svijetu, ali nisu od svijeta. Nevidljiva je duša smještena u vidljivu tijelu. I o kršćanima je poznato da su u svijetu, ali njihovo poštovanje Boga ostaje nevidljivo. Meso mrzi dušu i bori se protiv nje, iako mu ova nije učinila ništa nažao. Sprječava ga, naime, uživati u prljavim nasladama (hedone). Svijet mrzi kršćane, premda mu nisu učinili ništa nažao, zbog toga što se ovi protive nasladama. No duša svejedno ljubi meso, koje nju mrzi, i ljubi svoje udove, pa tako i kršćani ljube sve, koji njih mrze. Duša je zatvorena u tijelo, a sama održava tijelo zajedno (synechei). Tako su i kršćani u svijetu kao u tamnici, ali sami drže svijet zajedno (synechousi ton kosmon). Besmrtna duša prebiva u smrtnome šatoru – tako i kršćani žive kao došljaci među propadljivim stvarima, ali očekuju nepropadljivost u nebesima. Ako dušu mučimo uskraćivanjem hrane i pića, postaje bolja; i kršćana svakog dana ima sve više, iako ih progone. Bog ih je postavio u takav položaj s kojeg se ne smiju skloniti.

Der Brief an Diognet, in: Die apostolichen Väter, hrsg. von F. X Funk, Tübingen 1906, str. 136-137.

S njemačkog preveo Mario Kopić
Image and video hosting by TinyPic

Vaseljenu čita enorman broj čitatelja, među kojima se ističu dvije skupine karakterizirane nedostatkom duhovnih snaga, volje i vremena da se pročita čak i ovako kratak tekst: to su s jedne strane imbecili, a s druge strane intelektualci. Intelektualci nemaju vremena čitati tekstove, ma kako kratki bili, jer odlučivši se za jedan, propuštaju sve ostale iz izobilja koje se svakodnevno istiskuje u javnost; imbecili bi s druge strane rado pročitali barem ovakav tekst, ali ne ide, pa ne ide. Za ove žrtve duha vremena i porijekla donosimo sažet prikaz najznačajnih teza teksta:

- "svijet", povijesno-politički kozmos, čija je slika tijelo, ontološki je odvojen od kršćanske zajednice;
- Crkva želi u svijetu ostvariti svoju ikonu, prisutnost svoje drugosti, lik svoje Odsutnosti;
- ikonički odraz duhovnog u ovosvjetskom, za razliku od kasnijih integrizama, ovdje ne znači neophodnost političkog oblikovanja društva prema unaprijed propisanom obrascu kršćanskog društva, nego politički način bivstvovanja politeia u mističkom području "nevidljivog".

To je post-moderno dopuštanje mogućnosti da društvo postane otvoreno za apsolutnu i nereduktibilnu drugost, za prisutnost Drugog...



Post je objavljen 07.01.2009. u 21:19 sati.