Pregled posta

LIBERALIZAM - LIBERALNA DEMOKRACIJA?

Konačno rješenje Novog svjetskog poretka?

RASPRAVA O VLADAJUĆOJ ZAPADNOJ IDEOLOGIJI


Raspravu o liberalizmu započeti ću sa citatom jednoga čovjeka sa Zapada koji je tu zapadnu ideologiju upoznao kroz rad u središnjoj obavještajnoj službi Sjedinjenih Američkih Država (CIA) i pri tome naišao na dokaze u vidu dokumenata kojima je potkrijepio svoje tvrdnje da je liberalizam najopasnija ideologija na svijetu, ideologija vrlo opasna za čovjeka i njegovu slobodu, za slobodu naroda, za slobodnomisleći duh čovjekov, za povijest i narodnu tradiciju i kulturu, ideologija koja je neprijatelj demokracije, ljudskih prava, građanskih sloboda i nacionalne nezavisnosti ili souverainitet:

„Neprijatelj slobodnih ljudi posvuda nije toliko komunizam, koliko tajna, svemoćna, paralelna svjetska vlada /liberalnog angloameričkog, op.a./ visokog sloja, koja je, doista, komuniste posvuda uvijek smatrala saveznicima, a da nikada nije priznala da su i komunizam i socijalizam stvoreni u Velikoj Britaniji (...) Taj babilonski monetarni sustav, lažno zvan „kapitalizam“, daleko je veća opasnost po Zapadnu civilizaciju od doktrine Karla Marxa /marksizam/socijalizam, op.a./ zato što stvara globalne uvjete, a onda njima manipulira u ime svojih gospodara svjetske vlade, to jest “novoga svjetskoga poretka“, u korist međunarodnih bankara. Taj oligarhijski savez osnovan je prije više desetljeća /početkom 20. st., op.a./ kako bi narodima i državama oduzeo suverenitet, kulturno nasljeđe i prirodna bogatstva (...)“ Dr. John Coleman

Uvod

Želja mi je da naši nemarni ljudi prestanu biti nemarni, i da poruku gospodina Johna Colemana shvate ozbiljno; pri tome napominjem da ne nasjedaju na propagandne laži mas-medija ideologije liberalizma u nametnutom sustavu liberalne demokracije o tome da je John Coleman teoretičar zavjere jer takvom propagandom ideolozi onoga što se zove „mainstream“ pokušavaju automatski diskvalificirati kritičare liberalizma, obično mu prišivajući navodnu uskogrudnost, navodno neznanje ili čak i etiketu „ekstremista“, najčešće etiketu „desničara“. Dokaz u kolikoj mjeri su tvrdnje dra. Colemana ili na primjer gospodina Williama Engdahla i drugih kritičara liberalizma opasne u pozitivnom smislu, svjedoči da se takvi kritičari nalaze u zapadnim medijima, ali i u liberalnim medijima tako zvane tranzicijske Hrvatske, pod sveobuhvatnom cenzurom, ili su izloženi podsmjesima i izrugivanju, ali najčešće su izloženi cenzuri ili prešućivanju jer ono što u zapadnom svijetu liberalne demokracije nema na televizijskim ekranima i u kolumnama vodećih ideologa liberalnoga tiska, kao da ne postoji u stvarnosti, iako postoji, ali sakriveno od javnosti jer razobličena laž budi svijest u javnosti i okreće javno mišljenje prema stvarnim problemima ovoga svijeta, a ne u slijepu ulicu u kojoj se javnost bavi sama sa sobom. U nas je na primjer na djelu jedan igrokaz liberalnih medija – igrokaz za budale: stvara se panika od navodne ustašizacije ili fašizacije Hrvatske. Pametnome dosta!

Liberalna indoktrinacija

Odnosi u društvu proizvode određenu svijest s kojom se može stvoriti odnose razumljivim i prihvatljivim, ali se sa (kolektivnom) sviješću može i manipulirati, što se zorno vidjelo u totalitarnim ideolgijama poput marksizma (boljševizma i zemljama socijalizma) i u nacionalsocijalizmu ili nacizmu i fašizmu. Međutim, i liberalizam u zemljama, često protivustavnoga sustava tako zvane liberalne demokracije, također žestoko manipulira javnim mišljenjem, ništa manje opasno nego u komunizmu ili fašizmu, samo što liberalizam primjenjuje suptilne metode u kolektivnom podvrgavanju stanovništva jednoj volji, i to pod ciničnim izgovorom razvijanja čovjekove individualne slobode.

U liberalizmu je dopušteno reći gotovo sve, izuzev odavanja tako zvane državne ili vojne tajne, a što se također često zloupotrebljava od strane birokatskih struktura liberalizma, te se politički nepodobe pojedince optužuje i za to, ili ih se optuži za klevetu. Liberalizam je tu elastičniji od komunizma i fašizma koji ljudima stavljaju flaster na usta i otprema ih u zatvor ili logor radi tako zvanog verbalnog delikta, kao što je čl. 133. kaznenog zakona bivše Titove Jugoslavije propisivao. Liberalizam je, međutim, mudriji od fašizma i komunizma, jer čemu stvarati mučenike i nacionalne junake, političke žrtve i progoniti neistomišljenike kada istu tu nacionalno i demokratski svjesnu manjinu u jednome društvu i sustavu liberalne demokracije mogu mase, obuzete pohlepom potrošačkoga materijalističkog i poganskog društva, ismijavati ili ih barem ignorirati. Čemu Gulag ili Goli otok kada postoji Big Brother?

Liberalizam predstavlja prikriven način porobljavanja sa jezikom laži gdje se kamatarenje i lihva naziva razvojnom pomoći, gdje se okupaciju, kao na primjer u Iraku, naziva uvođenjem demokracije i spasom, gdje se nametanje naziva uvođenjem i prilagodba ovoga i onoga, tobože za dobrobit ljudi; u Hrvatskoj je najnovija fora pojam „prilagodba“ („reforma“), na primjer prilagodba hrvatskih zakona onima u EU, ili drugim riječima, briši svoje zakone i uvedi tuđe, a svrha je da stranci mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj, dok hrvatski građanin će teško kupovati nekretnine u inozemstvu, na liberalnom Zapadu, jer je u tranzicij pao na prosjački štap; laž se vrti 24 sata dnevno na komercijalnim, često i javnim televizijama koje su najčešće javne samo na papiru, kao u Hrvatskoj.

Liberalizam je navodno novi duh vremena, iako je star 200 godina, novi „mainstream“, koji ima drugačija sredstva reperesije i diktature, i neviđene mogućnosti psihološkog masovnog terora nad slobodoumnim ljudima. Komunizam ili jugoslavenski socijalizam je u svojoj kasnijoj fazi se pokazao velikom lažju i farsom, i primitivizam njegovih sljedbenika bio je vrlo očit. Urušio se naoko sam od sebe, „malo“ potaknut od liberalizma koji je bio mišljenja da više nisu potrebne pomoćne snage u ugnjetavanju ljudi jer je tehnologija omogućila toliki napredak da se sve postiže kroz sofisticirane medije i znanstvene psihološko-propagandne metode, te je stoga ideološki konkurent (komunizam) otpremljen u ropotarnicu povijesti; u pričuvi liberalizma je naravno tajna služba koja može masovno prisluškivati osobe preko mobitela, i čitati e-mail poruke. Tko kaže ili može dokazati da Goebbelsova propaganda ne postoji u medijima liberalne demokracije? Naravno da postoji, samo što se ne propagira nadmoć navodno više nad navodno nižom rasom, niti se u lenjinističkoj propagandi trubi o „klasnom neprijatelju“ i „kontrarevoluciji“, nego se nameću upitne moralne vrijednosti tipa homoseksualnih „brakova“, pornografije, i emisija tvrdih seksualnih sadržaja, ili „show“ u kojemu osoba cijeloj naciji podastire svoju intimu, pa kakva god bila, nema veze jer nema srama – svi smo jednako besramni – to je poruka liberalnih medija, a najnoviji primjer u Hrvatskoj je emisija NOVE TV, „ISTINA“, u kojoj se razobličuju bračne prijevare, homoseksualne veze, ljubavne i seksualne afere, najčešće se govori o seksu sa tendencijom odvajanja spolnog odnosa od ljubavi tako da se ljubav svodi na spolni odnos, i time se okupira cijelu naciju iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, mjeseca u mjesec, godine u godinu, desetljeća u desetljeće, prvo su zapadna društva bombardirana s liberalnom ideologijom, a nakon Drugog svjetskog rata i svi ostali, danas cijeli svijet. Jezik je u liberalizmu isti kao u komunizmu i fašizmu, naime, ono što je dobro, predstavlja se kao zlo, a ono što predstavja istnsko zlo prikazano je kao oličenje dobra, normalnoga. Poruka liberalne demokracije je da se čovjeka može kupit za siću, pa zašto ne iskoristit rasprodaju?! Poruka je: kupit ćemo vas sve! Gazda je naravno vlasnik „robe“ zvan potrošač!

One zemlje koje se najžešće suprotstavljaju liberalnom razvratništvu bivaju od vlade SAD i Velike Britanije stavljene pod sankcije i gurane u tako zvanu Osovinu zla, što bi trebalo asocirati na fašističku Osovinu iz Drugog svjetskog rata. Manjim utjecajnim zemljama koje se odupiru liberalizmu se na Zapadu nedaje takva važnost kao „Osovini zla“, njih se jednostavno etiketira kao „nacionalističke“ i po logici liberalizma kao nazadne dok „progres“ navodno leži u zemljama liberalne demokracije. Tko takvu laž želi progutati postaje moderni čovjek, ili drugim riječima kmet ili rob bez vidljivih lanaca, ali i to nije kraj, jer i lanci su u pripremi, dakako visoko sofisticirani elektronski lanci upravljani putem GPS-sustava iz Zemljine orbite, dakle, putem satelita. Osim u orbiti postoje i zemljani sateliti, a to su raznorazna društva, organizacije i tako zvane civilne udruge za navodnu zaštitu ljudskih prava, ali i ispeglane političke stranke s korumpiranim vodstvima koja obično za program imaju raznorazne „izazove“, a najveći izazov je kako upropastiti vlastitu zemlju i narod, kako narod opljačkati i za to kazneno ne odgovarati, kako zemlju učiniti poslušnom, a vladu de facto kvislinškom, i to sve u ime naroda, legalizirano kroz izborni višestranački proces koji na primjer u Hrvatskoj funkcionira tako da sve parlamentarne stranke i saborski zastupnici djeluju kao jedno tijelo, a kontrolni organi i institucije su preplavljene permanentnom korupcijom, i time onesposobljene; u Hrvatskoj na primjer Ustavni sud u pravilu ne štiti Ustav i ustavni poredak Republike Hrvatske, što ima fatalne posljedice za mirnu i prosperitetnu budućnost hrvatskih građana! Naši domaći sateliti, mahom ostatci ekstremnih ljevičara ili titoista služe liberalnoj demokraciji Zapada kao neka vrsta oštroga psa čuvara koji nametanjem kulta ličnosti maršala Tita u demokraciji Hrvatske umrtvljuje tu istu demokraciju, sprečava bilo kakav demokratski razvitak; stare partizanske prdonje i udbaški doušnici koji reže na sve što nije projugoslavensko i komunističko, što predstavnici tog ancien-režima zovu „antifašizmom“, etiketiraju istim onim etiketama kojima je komunistički režim bivše Jugoslavije etiketirao političke nestomišljenike. Zašto, dakle, stari arsenal agitacijske propagande ne koristiti i u nekomunističkom okruženju ako to pomaže usidrenju sustava liberalne demokracije i okupaciji uma slobodumnih ljudi? Vuk (liberalizam) je sit, a ovčice (puk) su na broju, i spremne za društvo konzuma, za potrošačko društvo, za psovanje Boga, za sprdavanje s vlastitom poviješću i narodnom tradicijom, za pljuvanje po patriotizmu, i ugrožavanje nacionalne sigurnosti jedne zemlje kao Hrvatske.

Kako liberalizam ne bi ispao zao, pobrinuo se za deklarativnu osudu komunističkih režima na razini na primjer Vijeća Europe, a Hrvatski sabor je to kopirao, i opet je vuk sit, i ovca su sve na broju, dok se u praksi ništa ne mijenja jer nema zakonske lustracije niti javnog prosvjećivanja o zlu komunističkog totalitarizma. U teoriji liberalizam ispada naoko dobar kao marksizam,i sve se u ime hrvatstva dekroatizira, i hrvatska postaje nehrvatska Hrvatska!

Paralelno s time radnik u škveru postaje tehnološki višak, umjesto hrvatskih brodogradilišta, koja su konkurencija onima u zapadnim zemljama EU, dolazi još više zapadnih trgovačkih lanaca, i svi smo uvjereni kako pripajanjem Republike Hrvatske jednoj liberalnoj i nadnacionalnoj umjetnoj tvorevini tipa EU, i pridruženjem vojno-političkom Sjevernoatlantskom paktu jadranska Hrvatska i njeni građani postaju sretni jer ih u EU i savezu NATO čekaju med i mlijeko. Sve će biti bolje kad uđemo u EU, jer Europskoj uniji nema alternative. Naravno, alternative nema samo u totalitarnim sustavima!

Kako funkcionira liberalna indoktrinacija?


Orwell, 2009.

Liberalni mediji koriste se socijalizmom ili socijalističkim prikazom odnosa u društvu koji u stvarnosti ne postoji, ali, eto, postoji takva slika o tome u javnosti; primjerice, u američkim serijama mnogo je toga neobičnog što u stvarnom životu ne postoji, ali zato u virtualnom svijetu koji se predstavlja kao stvarni svijet; tako su crnci na primjer suci (Princ s Bel-Aira) što je rijetkost u američkom pravosuđu, ili liječnici (Bill Cosby), što je još veća rijetkost, ili u američkoj bolnici gledamo podjednako bijelce i crnce kao liječnice i liječnike i medicinske sestre, što je nepostojeće u Sjedinjenim Američkim Državama jer su bolnice strogo podijeljene na one u kojima osoblje čine crnci, i one u kojima osoblje čine bijelci, a da bi se formalno ispoštovao zakon koji zabranjuje diskrimanciju na osnovi boje kože, zaposli se po jednog crnca u privatnoj bolnici kojom dominiraju bijelci; ista situacija u školstvu. Posebna priča su emisije poput „Oprah show“, „Jerry Springer show“ ili „Seks i grad“ u kojima je sasvim normalno da čovjek priča o svojim najintimnijim stvarima pred licem nacije. Ono što je u našoj kulturi bilo nezamislivo, liberalizam je nakon pada Berlinskog zida donio na naš kućni prag. Sada je normalno da našu intimu želimo prikazati svima, bilo na televiziji, na radiju, u novinama, ili na blogu. Liberalizam ruši intimnu sferu čovjeka, isto kao i komunizam ili fašizam, samo ne izravno tajnom policijom nego medijskim prikazima i scenarijima, a svi problemi se u konačnici rješavaju shoppingom. Razne trač emisije o bogatima i slavnima, koji su umjetno slavni jer se običnog nekog dripca može preko noći učiniti slavnim, barem u trajanju od 24 sata, svoju veliku gledanost duguju prije svega uspjehu liberalne indoktrinacije, ili ispiranjem mozgova, kao u komunizmu i fašizmu.

Stoga je razlika između liberalne demokracije i demokracije velika, jer u liberalnoj demokraciji narod nije slobodan, niti je slobodna individua; shoppingiranje je ništa drugo nego naučena vještina koja stvara ovisnost, isto kao pušenje; naravno, kad čovjek u sustavu liberalne demokracije više ne može izaći na kraj sa svojim problemima, tu je gospodin diler koji će ti prodati joint, i sutra si opet fit za slijedeću rundu indoktrinacije. U stvari, od slobodoumnoga čovjeka se stvara nesposobnjakovića, ovisnika, i bedaka kojega, kad se potroši, baci se kao istrošenu krpu u reciklažu. Uzori u društvu više nisu ljudi koji čine dobro, pošteni i radišni ljudi, nego mulci, dripci, lažne i astronomski plaćene zvijezde sa estradne scene i iz svijeta sporta i filma, raznorazni skorojevići i novopečeni bogataši koji naručuju najskuplje automobile i jahte, Penthouse-stanove, i izražavaju želju postati gradonačelncima, županima, ministrima, predsjednikom i premijerom, jer novcem možeš kupiti sve, pa i ugled – u sustavu liberalne demokracije. Mafijaši tako postaju ugledni građani, a usrani jet-set postaje uzor za sve u društvu.

U biti, usred Europske unije nalazimo se kao u poznome dobu korumpiranoga Rimskog Carstva u kojemu caruje mito, razvratništvo i blud, amnezija i životni defetizam.

Kad se još dogode tektonski poremaćaji i velike krize u svijetu, tipa teoristički napadi, evo prilike za smanjivanje građanskih ustavnih prava, tobože radi zaštite građana. Brze izmjene kaznenog zakona preko noći, bez javne rasprave, čak ni parlamentarnoga plenuma, treba uvjeriti građane da je pet do 12 ili je vrag odnio šalu. Liberalna indoktrinacija se služi i stvaranjem umjetnog straha, kao što je nedavno nakon bombaških atentata u Zagrebu na jednog predsjednikova prijatelja rečeno s najvišeg mjesta da se neće tolerirati „bejrutizacija“ niti Zagreba, niti Hrvatske! „Bejrutizacija“ podrazumijeva građanski rat kao u Beirutu i Libanonu ali od građanskog rata u Hrvatskoj ni traga ni glasa, međutim, liberalni mediji su nas uvjerili i uvjeravaju nas da je upravo tako, te da su potrebne mjere da se to spriječi. Obično takve mjere uskraćuju slobodi da bude sloboda, javnoj riječi da bude javna riječ, a sloboda javne riječi je obično prva na udaru jer je i najopasnija za manipulatore; policijska država se uvodi na mala vrata, zakoni o tako zvanoj domovinskoj sigurnosti niču kao gljive poslije kiše. Kritični novinari tako preko noći nestanu; nije ih progutao mrak, kao u komunizmu i fašizmu, „samo“ što su dobili nogu u tur, i nema ih više u javnosti, na televiziji, u novinskoj redakciji; ista stvar je s kritičnim javnim službenicima, s nastavnicima, i svim onim ljudima koji su na izvoru kontakta s večim brojem ljudi; poznati političari, omiljeni u narodu, preko noći nestanu s TV-ekrana, ako su uopće u Hrvatskoj ikada i bili na Hrvaskoj televiziji, režim liberalne demokracije ih preko svojih dvorskih urednika i novinara stave pod cenzuru, i stvar riješena; ista stvar je s povjesničarima: dok dvorski povjesničari objavljuju knjigu za knjigom, kao na tekućoj traci, naravno, sve sa blagoslovom vladajućih i iz državnog proračuna, dotle kritični povjesničari, sociolozi, pedagozi, profesori i svi utjecajni ljudi koji autonomno razmišljaju, koji su neovisni intelektualci, dolaze pod udar režima, skinu se s dražvnog proračuna, izbace iz instituta i javne ustanove na ulicu, i čiča miča, gotova priča! Na kraju krajeva, svjetska je financijska kriza, i treba štedjet.

Projekti koji šire destrukciju imaju prednost pred projektima koji u Hrvatskoj trebaju učvrstiti demokratski poredak. Što će nam demokracija kad možemo uvoziti strane ideologije poput liberalne demokracije; to što su strane ideologije u 20. st. uništile Hrvatsku, kao komunizam i fašizam, nikome ništa, glavno da se uvozi i ispuni uvozni plan. U pravilu ni riječi u liberalnim medijima o uzrocima svjetske financijske krize, niti o tome da vlasnici angloameričkih banaka koji su prouzročile tu krizu trebaju kazeno odgovarati; nema odgovornosti za potrkčala od vlasnika banaka, raznorazne i astronomski plaćene menadžere i burzovne špekulante! Nikoga u liberalnim medijima ne brine što cijena nafte preko noći naraste na 150 dolara po barelu, ili padne na 40 dolara. Kad zakaže sustav liberalne demokracije i neokapitalizam, evo naroda koji će iz svog džepa sanirati posrnule banke, tako da odgovaraju kradljivci kokoši, dok one velike lopuže i gangsteri koji kradu za pisačim stolom u velikom stilu dobiju u liberalnoj demokraciji novu priliku za stjecanje osobnoga bogatstva, za profiterstvo bez limita.

Rezutat toga može biti samo kaos, revolucije i ratni sukobi, prolijevanje nedužne krvi, sve dok čovjek ne dođe pameti i tome ne stane na kraj jednom jedinom riječju: demokracija!

CBK

Post je objavljen 07.01.2009. u 18:54 sati.