Teško mi je. Opet sam sama. Nakon par dana veze odlučili smo da ćemo zasad biti samo prijatelji...Koliko god sam se pripremala za to, nikad ne možeš biti 100% spreman. Valjda je tako najbolje. Nikad nisam razmišljala na taj način kao što sad u zadnje vrijeme razmišljam. Dogodilo mi se puno toga u 2008. godini da me čisto strah pomisliti što će biti u slijedećoj. Voljela bih imat nekoga uz sebe da me voli, nekoga s kim ću uživati u svakoj provedenoj sekundi,... Tako sam tužna jer sam to imala, ali je sve to nestalo začas. Lako je zavoljeti neku osobu, ali kako izbaciti tu osobu iz svog srca? Kako nastaviti živjeti s tom boli? Kako upoznati neku drugu osobu, ako su ti misli uz voljenog? Kako??? Svi mi kažu moraš biti odlučna, moraš biti jaka i suprotstavit se osjećajima, ali nitko ne kaže KAKO?! Ono kao da je to neka stvar pa ako je baciš u smeće neće ti jako nedostajati. Svi smo mi katkad sebični pa i ja, ali kako nebi bili kad je čovjeku toliko potrebna ljubav neke osobe. A pogotovo u teškim trenucima kad ti treba oslonac.... Slijedeći post će biti malo pametniji kad razbistrim misli, a ja se sad vraćam knjizi "Okvir za mržnju"
Post je objavljen 07.01.2009. u 16:51 sati.