Karikaturalni nogometno-trenerski opsjenar Miroslav Ciro Blazevic stao je uz sina svog politickog oca Miroslava Tudjmana
CIRO I MIRO
Prije otprilike mjesec i pol Miroslav je Tudjman-kako je to sam objasnio-na inicijativu znanstvenih,kulturnih i javnih djelatnika,prihvatio kandidaturu za predsjednika drzave;izbori su potkraj godine,sto sugerira da sin prvoga hrvatskog predsjednika,ali i oni sto su ga(vec)gurnuli u izbornu kampanju misle ozbiljno.Jasno,samo je bilo pitanje dana kad ce se poklonicima Tudjmana II prikloniti stari obiteljski prijatelj Miroslav Ciro Blazevic.
Zapravo,prava je misterija kako izbornik bosanskohercegovacke nogometne momcadi vec ranije nije stao uz svoga imenjaka vec je,evo,
cekao kraj prosloga tjedna pa da,ponovo koracajuci starim putem,podrzi ideju Tudjmana mladjeg o troentitetskoj Bosni i Hercegovini.
SRETNA NOVA `92.
Treba,medjutim,kazati da poklonici ovoga hrvatskog predsjednickog kandidata,kao njegovu prednost nad ostalim aspirantima,vide u tome sto nije"procitan"i ima ponuditi dosta novoga.Ali,kada je o Bosni rijec,Tudjman je zagledan u rane devedesete."Rjesenje treba traziti polazeci od uvjeta koje je 1992.medjunarodna zajednica postavila za priznanje BiH.To je sporazum o nacelima ustavnog uredjenja BiH,sporazum koje su potpisale sve tri strane u ozujku `92.U tom sporazumu,poznatom kao Cuttilleirov plan,pise kako ce BiH biti drzava sacinjena od tri sastavne jedinice,
temeljena na nacionalnim nacelima.Daytonski sporazum nije postovao tu odredbu,jer je htio zadovoljiti oprecne interese srpskog i bosnjackog naroda.Pritom su Hrvati prosli najgore,jer im postojecim rjesenjima nije osigurana ravnopravnost i konstitutivnost",objasnio(?)je bh.(ne)prilike u nastupnom govoru,obznanjujuci predsjednicke aspiracije.
No,kao dobar sin,zaboravio je kako je politicka marginalizacija najmalobrojnijeg,i po Daytonu,ipak,konstitutivnog naroda,pocela dok mu je otac,dakle,Franjo,bio jos u punoj snazi-odustajanjem,dakle,od Washingtonskog sporazuma,u kojemu je bilo jos nesto od CUTTILLEIROVA DUHA.Ali,to su i tako samo Markovi konaci,
retrokoncepti,koje,usprkos tomu sto ih povremeno pokusavaju afirmirati i ovdasnji hrvatski politicki prvaci,medjunarodna zajednica naprosto
ignorira.Bas kao sto je,uostalom,s prilicnom zebnjom primljena(cak)i mogucnost instaliranja jos jednog Tudjmana na hrvatski drzavni vrh.
K`O ISPOD ALPA
Ali,vratimo se"treneru svih trenera",koji je,objavivsi kako bi se volio opet na Pantovcaku osjecati kao kod kuce,pokazao da zeli biti i predsjednicki
izbornik.Objektivno,Blazevic je,usprkos tomu sto su mu na stadionima znali vikati:-Ciro,pederu!-u obitelji Tudjman bio najblizi s Nevenkom,koju je tata,inace(i)OTAC NACIJE,zvao Seka,a nas travnicki sarmer s pokricem-Princeza.Tim slijedom,valjda,Ciro vjeruje kako je Sekin braco,znaci
Miroslav,predodredjen kao princ nasljednik,te mu je tako dano vratiti se u Predsjednicke dvore,gdje mu je otac stolovao gotovo dva mandata.
I isto onoliko koliko je u njegova politickoga idola retro(gradnog),toliko je i u toga obiteljskog prijatelja Tudjmanovih."I Svicarska je podijeljena na tri dijela,i to je opet normalna zemlja",vraca nas Ciro u rane devedesete,kada su i neki ovdasnji politicari obecavali da cemo zivjeti kao oni ispod Alpa-svaki,dakle,dan cokolada po glavi stanovnika.A onda je sve otislo u
Honduras...
(Josip Vricko,"Oslobodjenje")
Post je objavljen 07.01.2009. u 13:21 sati.