Marketing
nezaboravna tucanja - 1.dio
Trebao sam kupiti nekakav ventil za pipu koji se mogao nabaviti samo u skladištu građevinskog materijala negdje iza Zaprešića. Bila je sredina ljeta, jara nepodnošljiva, i nisam smio dozvoliti da zbog takve sitnice, koliko god bila daleko, vragu iza leđa, ostanem bez vode. Na izlasku ispred skladišta naletim na curu koju sam znao iz viđenja iz „Zvečke“ kako vuče nekakvu balu trske pola metra višu od nje koju je jedva mogla obgrliti. Scena je naličila na one iz dokumentarnih filmova kada mrav vuče višestruko veći teret od sebe. Javim joj se i ona se prisjeti odakle me zna, a kada joj ponudim pomoć, jedva je dočekala. Na sreću sam imao krovni nosač na "peglici". Na jedvite jade podignemo trsku na krov i pričvrstimo. Strčala je ispred i iza auta, a felge su odmah nalegle. Odvezem tako žensku do kuće u kojoj je stanovala. Putem sam saznao da je trsku namijenila za dekoraciju sobe, a namislila je s njom ući u autobus, pa presjesti u tramvaj, te odvući doma, u vrijeme kada je u javnom prijevozu najveća gužva i sve po onoj ubitačnoj vrućini, da te Bog sačuva.
Zaustavimo se ispred jednokatne obiteljske kuće s okućnicom u Savskom gaju u kojoj je unajmila stan s nekom prijateljicom. Gazde su bili u prizemlju, njih dvije na prvom katu.
- Kako ćeš dovući ovaj paket gore? - pitam.
Ona slegne ramenima. Pojma nema. Da joj je cimerica kući pozvala bi je u pomoć, ali nje nema. To je primjer ženske logike. U međuvremenu je shvatila da nema izgleda da sama izvuče tu balu na prvi kat, ali je prije toga mislila da to može sama dotegliti iz Zaprešića. I onda kada im na kraju ipak nekako uspije izvesti što su smislile, onda su uvjerene koliko su pametne.
Ponudim se pomoći joj odnijeti trsku u stan. Naravno da nije odbila, te smo se dobrano uspuhali i oznojili dok smo to uspjeli dovući uz uske i zavojite stepenice. Kad smo se odložili teret u predsoblju, osvrnuh se gdje sam se našao. S jedne strane ulazilo se u njezinu sobu, na suprotnoj strani u cimericinu, a između su bile mala kuhinja i kupaonica. Rekoh:
- Imaš li štogod hladno za popiti?
Nakon svega što sam napravio za nju, nije mogla odbiti. Sjeli smo u ugao njezine sobe i u trenu sam iskapio pola boce mineralne vode. Upustila se u objašnjavanje kako će s trskom pretvoriti sobu u egzotično gnijezdo. Ne treba ni napomenuti da sobi nije ništa falilo.
Naročito mi se sviđalo kad je ustajala i uzdižući i šireći ruke pokazivala gdje će što postaviti. U najboljem mogućem raspoloženju uslijedio je i dolazak cimerice, koji ga je samo još uvećao jer je cimerica bila vrlo zgodna djevojka. Božena, radila je kao bolničarka, jedna od onih vitkih s velikim prsima. Nažalost, požalila se da je boli glava i odmah povukla u svoju sobu.
Ispostavilo se da sam blesavo se cereći, kimajući glavom i govoreći "da, da, da" pristao pomoći postaviti trsku po zidu i stropu i pričvrstiti je. To me neugodno iznenadilo, ali zapravo nisam imao ništa protiv da se pod bilo kojim izgovorom zadržim u tom prijatnom djevojačkom leglu.
I zaista, pola sata kasnije drpali smo se i ljubili svom snagom. Nismo daleko dospjeli iako smo već bili na najboljem putu. Ja sam bio već samo u gaćicama i balavio joj po sisama kad je zazvonilo dva puta po dva puta - za nju. Prišla je portafonu, prislonila slušalicu na uho, smrzla se, a zatim se okrenula meni i zavapila u panici:
- Moj dečko!
Skočio sam kao oparen i navukao majicu koja je bila pri ruci, ali traperice nisam nigdje vidio. Ona je istovremeno navlačila svoju majicu i govorila:
- Nisam mu otvorila vrata gumbom odavde. Sići ću i otvoriti mu. To će nam dati više vremena…
Nije objašnjavala zašto nam je potrebno više vremena. Sagnuo sam se do poda i zavirio ispod kauča i ormara da mi se nisu ondje zaturile zaturile traperice. Nisu bile. Ona je izašla iz stana i krenula niz stepenice otvoriti kućna vrata. Uostalom, što će mi vrijeme kada se nemam gdje sakriti?
Onako u gaćama, s cipelama u ruci, skočio sam u predsoblje. Izvana su se već čuli koraci koji su se približavali ulazu u stan. Ako odem u kupaonicu ili u kuhinju u zamci sam. Otvorio sam vrata Boženine sobe i uvukao se u nju. Uspravila se na kauču i začuđeno me promatrala. Prislonio sam prst na usta, prišao joj i prošaptao:
- Cimerici ti je došao dečko, pa se moram skloniti. Ali, ostale su mi traperice u njezinoj sobi, moram ih nekako izvući…
Božena je klimnula glavom da pokaže da je razumjela situaciju i upitala:
- Kako?
- Pojma nemam. Ne znam ni gdje su.
Ona je ponovo kimnula i kao da ju je taj pokret prisjetio njena problema, požalila se:
- Boli me glava!
Susretljivo sam ponudio:
- Mogu ti izmasirati ramena i vrat…
To kadikad pomaže protiv glavobolje, naročito ako je uzrokovana niskim tlakom ili promjenom vremena. Odmah je pristala i bacio sam se zdušno na posao. Nigdje nisam žurio, pa sam se u cijelosti tome posvetio. Nakon desetak minuta ona je počela zadovoljno uzdisati pod mojim pritiscima, a nakon još toliko vremena ozareno je uskliknula:
- Više me ne boli! Cijeli dan me je mučilo, a sada je prestalo!
Shvativši izjavu kao znak da je zadatak obavljen, prestanem s masiranjem, no ona se odmah pobuni:
- Nemoj stati! Baš je prijatno. Nastavi, upravo je postalo zanimljivo!
Ima toga na što me lako nagovoriti, naročito zavisno o toga tko me nagovara. Proširim masiranje na cijela leđa, a da bi bilo lakše i bolje ona skine majicu. Ležala je na niskom kauču, a ja sjedio na njegovu rubu, pa da se ne bih neugodno izvijao i naginjao, opkoračim joj butine dok sam je mazao s kremom po lopaticama i duž kičme. Ona je naprčila riticu, pa lagano povučem obrub trenerke i gaćica do ispod polutki stražnjice. Prignem se i ne prekidajući masiranje počnem je ljubkati. Pri tome su se moje gaćice našle točno između njenih stopala. Kao iskusna bolničarka odmah je prepoznala kakvog se pacijenta dohvatila i čvrsto ga stisnula tabanima.
Nije potrebno ni napomenuti da je imala što dohvatiti. To shvatim kao dozvolu da isplazim jezičinu i zagnjurim se do korijena nosa u razdjeljak po sredini, u razdjeljak te ljubim, a ruke s leđa premjestim i podvučem pod nju, tako da su mi njezine grudi baš prikladno pale u dlanove. Vrhom jezika igrao sam se oko malog otvora šupka, a baš kad sam dopro do početka svilenog dijela obraslog nježnim dlačicama i dobrano glatkog od navrle sluzi, otvoriše se vrata tek toliko da jedna ruka kroz procijep ubaci moje traperice koje padoše zgužvane nasred sobe.
Čas kasnije ležao sam na leđima, a Božena me opkoračila i veselo se uzdizala i nabijala dok sam razdragano buljio kao joj gudi poskakuju. Kad smo se najbolje zahuktali, iznenada se s ulice začuje praštanje friziranog motora nekog automobila koji je dojurio kao na trkama i naglo se zaustavio pred kućom. Božena skoči tako snažno da se osovila na ispružene noge, pritrčala je prozoru, pogledala van, okrenula mi se potpuno unezvjerena i vrisnula:
- Moj zaručnik!
(nastavak sutra)
Post je objavljen 07.01.2009. u 12:40 sati.