Marketing
Prije 24 mjeseca...
Prije 24 mjeseca puna sam straha, ali i slatkog iščekivanja otišla u rađaonicu. I prije 24 mjeseca moj je život okrenut naglavačke - ništa više nije bilo, niti će biti isto. Upoznala sam bol, ali i čudo poroda, primila sam na ruke svoju budućnost i shvatila da je od "stare" mene ostalo samo ime. Uspomene iz djetinjstva i mladosti postale su lekcije koje su mi govorile što i kako želim svom sinu. Sjećanja na rano propale trudnoće prestala su imati gorak okus. Odlazaka na kave više nije bilo, vikendi su postali isti kao i bilo koji drugi dan u tjednu, spavanje je svedeno na maksimalno 6 sati... Vrijeme je vrtoglavo ubrzalo svoj tok - taman kada bih pomislila da sam se prilagodila novonastaloj situaciji, Mihovil je uskočio u novu razvojnu fazu, pa započeo novi ciklus. Svakodnevno su 24 sata u ta 24 mjeseca bila ispunjena do posljednje minute - uzaludni pokušaji čišćenja nereda, dojenje u bilo koje doba dana ili noći (od kojeg smo se tek nedavno odviknuli), pronalaženje ravnoteže između posla i obitelji, adaptacija na jaslice, horde viroza svih oblika i žestina, hodočašćenja Zaraznoj i Klaićevoj, bitke s temperaturama, sluzavim nosićem, pelenskim osipom, zubićima...
I nikada ne bih vratila vrijeme. Nikada nisam požalila niti minute provedene sa njim, ma koliko me to koštalo umora i živaca. Njegov osmijeh i grleno smijanje, tople ručice na mom vratu kada ga ujutro još mekanog od sna nosim u dnevni boravak, guranje rumenog obraza na poljubac, pogledi koji sadrže toliko još neizgovorenih riječi... Nema većeg bogatstva i to mi nitko ne može platiti.
Sretan 2. rođendan, juniore!
Post je objavljen 08.01.2009. u 01:00 sati.