Vratila se cimka sa dalekog puta. Bila je u Njemačkoj, tamo je uplatila tečaj i onda je duhovno napredovala. Mene je pustila deset dana da u samoći griješim i duhovno opadam. Svoj kilavosti i bolešćinama uprkos, uspjela sam donekle ispuniti svoj zadatak.
Jutros sam počistila zadnje tragove svojeg javašluka. Nema više boca vina, čudnih debelih dlaka, madraca na napuhavanje, nema ni fleka ni prašine, ni neopranog a bogami ni neopeglanog veša. Domestos je projurio kupatilom, Pronto podom, Frosh kuhinjom...stan miriši kao ambulanta. Bljak.
Još se navikavam na zvukove u stanu, kašljucanje, lupanje suđem i najrazdraganije cvrkutanje na mobitel koje je ovaj stan ikada čuo. I na divljenja vrijednu kondiciju cvrkuta, naravno.
U sedam se najavio gazda da će nam doći u posjetu. Malo palamudit o tome kada će mi donijeti ormar u sobu, hoće li nam / neće li nam donijeti i dvosjed, razglabat kako je on zamislio učiniti kutni stol za hodnik i naravno, utopiti svoje svakodnevne jade u malovišenegojednoj čašici neke žestice. Bilokoje.
Uplatila sam opet listić.
Post je objavljen 06.01.2009. u 17:55 sati.