Septičko ocjenjivanje nije, kao što i treba očekivati, aseptično. Ono je zagađeno. Ova apstraktna ocjena ocjenjivanja znači da se ne radi o poštenom, pravičnom, objektivnom, dosljednom ocjenjivanju na apsolutnoj ljestvici, već o subjektivnom i pristranom ocjenjivanju, kod kojega se ocjenjivač može manipulatorskim metodama izvlačiti lažima o tome kako se radi o ocjenjivanju temeljenom na relativnoj ljestvici.
Razlika u ljestvicama je u tome što se na apsolutnoj ljestvici uvijek može prepoznati gdje su stvari bliže crnom ili bijelom, dok se kod relativne ljestvice zloporabljuje pomičnost nulte točke. Pokvareni ocjenjivač mijenja nultu točku, s obzirom na koju proučava sivilo ocjenjivanoga, od jednoga do drugoga. Poslije se kune da su jedni ovakvi, a drugi onakvi.
Da ne duljim, ocjene kasne devet mjeseci. Da se sve radi po pravilu, ocjene bi bile odbačene. Da se sve radi po pravilu, ne bi bilo pitanje tko bi na kraju tekuće godine potpisao ocjene za prošlu godinu, kada je šef Otvorene Oči mijenjao svojega šefa Uštogljenog Operkovića i istovremeno obnašao svoje poslove šefa Septičke Jame, znane kao Zlatni Kotač u njegovoj prethodnom i prvom šefovanju.
No u Septičkoj Jami takva se pitanja ne mogu i ne smiju postavljati. Sve je u najboljem redu. Crno je bijelo, krivo je pravo, sivo je meko, grubo je fino, lažno je točno. Tako se procjenju, ocjenjuje i razmišlja! Tako se ocjenjuje! Sve drugačije samo je iskaz nesposobnosti i neprilagođenosti. Možda i nefleksibilnosti! Ispravni su neprijatelji prve vrste. I neka se gube. Poruka je iskazana ocjenom. Osrednja ocjena poštenom i urednom radniku nije ništa drugo doli crveni karton, kojega neradnici i zejbantski luftbremzeri bez mozga neće dobiti, nego će im biti još uručena pohvalnica, kao da su nečime nešto posebno doprinijeli, nama ostalima na neviđeni i nepoznati način, kojega teško možemo ikada samo ponoviti.
Post je objavljen 06.01.2009. u 14:41 sati.