Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aperte

Marketing

...Nađi vremena da budeš sretan...

hmmm...ev i mene opet sa novim postom..znam nisam ni napravila blog već pišem drugi post...zašto?!?
neki dan sam pročitala jednu kratku pričicu o prijateljstvu i zajedništvu...ona me podsjetila na moje frendove...na F. i A. i L. koji su mi u ovih par dana bili ono..od velike velike pomoći...al evo te pričice pa ćete poslije shvatit o čem vam ja govorim...

Novi ročnici su svakodnevno bili u pokretu. No ovaj put su od rana jutra bili na nogama i u strci. Uvježbavali su obranu od terorista za specijalne postrojbe. Bijahu fizički dobro pripremljeni, no ipak su djelovali jako iscrpljeno. Vrsta vježbe koju su izvodili nije imala nikakve veze s trčanjem na vrijeme ni s vježbom strojeva koraka u ritmu koračnica koje su uvježbavali kod jutarnje tjelovježbe.
Njihova je vježba bila nalik pravoj borbi. Upute su glasile:"Krenite zajedno, budite uvijek zajedno, radite u skupini i vratite se zajedno. Ako se ne vratite zajedno, bolje je da se uopće ne vraćate!" Bilo je neizdržljivo. Od žeđi i prevelika napora ročnicima se počelo mutiti u glavi, što se moglo osobito zapaziti u jednom od odreda.
U petom redu u sredini voda jedan je mladić gubio korak. Pokreti mu nisu bili usklađeni s ostalima iz skupine. Bio je to Sandro, mršav mladić crvene kose. Glava mu se klatila sad na jednu sad na drugu stranu, te se vidjelo da s njim nešto nije u redu, da posustaje.
Drug s njegove desne, održavajući korak, pristupi mu i uze njegovo teško naoružanje. Mladić crvene kose na tren se oporavio, no malo kasnije, dok je vod nastavljao strojevim korakom, počelo mu se magliti pred očima, noge su mu klecale, a glava mu se opet nekontrolirano njihala. Tad mu je prišao ročnik s njegove lijeve i u trku mu uzeo kacigu, tako daje opet uspio uhvatiti korak.
Prašnjavim putem odjekivali su udarci teških vojnih čizama. Tump, tump, tump, tump.
Sandro se opet loše osjećao. Posrtao je, no uspio se održati na nogama. Dva ročnika iza njega uzela su mu naprtnjaču. Svaki je držao po jedan remen slobodnom rukom. Sandro je dao sve od sebe i ostao u stroju. Vod je trčao i konačno došao do cilja.


Evo ga to je ta kratka priča...hh...Željela sam da ju pročitate da izvučete nešto iz nje...ja sam ju napisala čisto iz tog razloga što me podsjetila na moje frendove....zato ovaj post posvećujem upravo njima...svima koji su mi nekad u životu pomogli...koji su bili uz mene...branili me..podržavali...uveseljavali...
Najviše hvala F. i A. i L. koji su mi sad u ovo vrijeme najviše pripomogli...hvala za sve savjete koje sam dobila od vas troje...nezz šta bi bez vas...da ću vam se odužit to je sigurno..samo čekam pravi trenutak...

But, I'll be there for you, when the rain starts to pour.
I'll be there for you, like I've been there before.
I'll be there for you, cause you're there for me too.


HVALA! =)

----------------------------------------------------------------
Image and video hosting by TinyPic
----------------------------------------------------------------

*°*pussa*°*kiss

Post je objavljen 06.01.2009. u 14:21 sati.