Marketing
Bogojavljanje
Na živim prijevoznim sredstvima, ne zna se je li na devama, konjima ili mazgama, ili na svima troma, trojica, poslije dugog putovanja, stižu u Betlehem da se poklone Kralju i bratu, da mu pokažu da i na svijetu ima onih koji slijepo ne hode za svjetlošću zemaljskom. S istoka, s ruševina nekadašnjeg Edenskog vrta, dohode mu magi, kraljevi i zvjezdoznanci da bi ponovno vidjeli obećano Svjetlo koje su utrnuli lakovjerni praroditelji. Legenda kaže da je to bilo u vrijeme kad su i najumniji još uvijek mislili srcem i prepoznavali znakove, kad su im oči bile otvorene za stvarnost nebesku.
Trojica mudrih s istoka, Gašpar Melkior i Baltazar, prateći zvijezdu što se pomaljala iza dalekih brda, jednoga ranoga jutra krenuše prema Betlehemu. A priča kaže da su putovali dugo, spavali pod šatorima, izlažući se vjetru i mekoći pustinjskog pijeska, da su umorni i uporni danima prelazili preko brda i verali se uz klance. A onda jednoga ranoga predvečerja stigoše u Jeruzalem i nabasaše na dvore prevrtljivog kralja Heroda. Osvježiše umorna tijela i bogato večerahu, a zatim zapodijenuše razgovor i upitaše Heroda: „Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda i dođosmo mu se pokloniti.“ Kad to ču Herod, kojemu ne bi dano da vidi Jutarnju zvijezdu, sazva glavare, svećenike i književnike te ih priupita gdje se ima roditi Krist. Kad mu u istini odgovoriše što je prorečeno, lukavo zamoli zvjezdoznance da mu jave kad pronađu dijete, kako bi i on k njemu došao i poklonio mu se. I dobro zapamtimo, Herod je u ono vrijeme, kao i njegovi današnji sljedbenici, govorio jezikom diplomacije i politika.
Slijedećeg jutra, odmoreni i naspavani, krenuše istinoljupci prema Betlehemu, slijedeći sjaj zvijezde koja se lagano spuštala prema štalici i vratila se Svjetlu iz kojeg je i ponikla. Nađoše Mariju s Djetetom, pokloniše mu se i otvoriše riznice srdaca iz kojih poteče mirta, zlato i tamjan, darovi kojima će nam Isus, gospodar Neba i Zemlje, bogato uzvraćati do svršetka svijeta.
Predveče zvjezdoznanci odoše u pastirsku kolibicu te slatko zaspaše, a u snu im Božji glas reče da se ne vraćaju Herodu, već kući krenu drugim putem. Ujutro, okrijepljeni sirom i toplim mlijekom, sjedoše na sedla i krenuše smjerom na koji ih je uputio nebeski glas. Od tada se uvriježila mudra izreka da se nikada ne vraćamo putem kojim smo došli.
Još nije sve završeno jer priča nam dalje govori kako ih je poslije Isusova uskrsnuća pokrstio sveti Toma apostol, a kad su umrli, njihove relikvije bile su odnesene u Carigrad, a odatle u Milano da bi na kraju dospjele u Köln, gdje se i danas čuvaju u prekrasnoj škrinji najveličanstvenije i najljepše njemačke katedrale. Tamo se razvilo njihovo štovanje.
Ipak je najljepše kad zemaljska legenda postane nebeska istina!
Post je objavljen 06.01.2009. u 14:00 sati.