Marketing
call it off
u svakom trenutku, kad god poželiš, mogu se savršeno dobro zbuniti i blokirati. čak i najmanja sitnica mi postavi stotinu pitanja na koja se bojim dati odgovor. ne znam jesam li sposobna biti u pravu, koliko god se ja sigurnom i snažnom doimala na površini. nemam snage čuvati toliko tajni i počela sam ne zadržavati toliko osjećaja u sebi. kao što sam činila prije.
a mislim da sam pronašla pravu ljubav. snažnu i... stvarnu, postojanu.
nikad nisam mogla pomisliti da će mi prijateljica i najdraži prijatelj toliko pasti u očima.
čini se da smo bile najbolje prijateljice prije milijun i više godina. i više od toga. a tako je teško shvatiti da je to bilo prije... pa, manje od godinu dana. dala sam joj svu svoju ljubav, a ona mi ju sad ne može vratiti. jer ju nije zadržala. vjerujem kako nije ni pokušala.
i taj bolni najdraži prijatelj. kojeg sam toliko zavoljela. a sad me već toliko podsjeća na jedinu osobu koju sam uspjela zamrziti. ponekad mi se učine toliko jednakima, ne samo po imenu.
i sve te situacije i skrivene suze su mi tako jako dobro došle.
i toliko je lijepo znati da imam pored sebe tih nekoliko osoba koje me baš nikad neće napustiti i čiju ću ruku uvijek moći uhvatiti.
a tu je sada i on, m. mislim da mi nijedan dosad nije pružao toliko pažnje i ljubavi kao što to on čini.
sretnih nam mjesec dana.
ne sviđa mi se što pišem u posljednje vrijeme.
čekam nešto bolje.
bolje od jučer. i bolje od danas.
i još bolje od sutra.
Post je objavljen 06.01.2009. u 12:15 sati.