Vratila sam se iz Indije,
nemogu ni samam vjerovati,
a nisam zapravo puno ni pisala o tome...
Tko che chitati? osim toga, sa osoboma
koje che prochitati shta sam tu napisala
chula sam se preko maila svaki dan, tako
da zbilja nevidim smisao u svemu tome..
U Indiji, je bilo ludo i nezaboravno, da
se nashalim. Ha kao i svugdje u zivotu
ima dobrih i loshih trenutaka... neke stvari
su mi se svidjale, neke nisu. Uglavnom sad
sam se vratila ovdje u shkolu. Ichi chu u
16 Gimnaziju..
Bitni problem koji sam zapravo imala u
Woodstocku, jest ja. Dakle nema puno
veze sa shkolom, iako je to internat i
nisam bash navikla na to sve, a nisam
ni znala zapravo u potpunosti shta je to
internat..
Navikla sam bila na puno vechu slobodu
nego kakvu sam ju dobivala tamo...
Ali upoznala sam dosta dragih ljudi, druzila
sam se uglavnom sa ljudima iz 2,3,4 srednje,
ja sam prvi, ne... Sa kojima sam ostala josh
u kontaktu, shto smatram da je lijepo..
Tko zna dali chu te ljude ikada u zivotu vishe
vidjeti ?
Kad smo se rastajali, rekli smo si See you,
chak i ja, automatski.. Kao da to nije zadnji
puta da se vidimo, shto mi se dopalo u jednu ruku...
Zelim nauchiti raditi dizajn sheme za blog,myspace i tako to..
jer uvijek zicam druge,, i onda ispadnem zahtjevna, shto na
kraju krajeva i nije laz xd
Zagreb se, prilicno promjenio ali je ipak ostao isti...
Otisla sam odavdje, jer mi jednostavno atmosfera
nije odgovarala...
Bilo mi je jako tesko biti blizu ljudi, za koje osjecham da
im je teshko ali da su previshe, kako bih rekla, ne ambiciozni
ili jednostavno nemogu... iako bi mozda negdje u dubini duse
htjeli promjenu...
I znati da im jednostavno nemozete pomoci, koliko god vi to htjeli,
ili koliko god to bilo nuzno...
Ja sam dobila svoju promjenu, i vratila sam se natrag.
I promjene su josh uvijek u tjeku.
Znam da sam se dosta promjenila... I da o mnogim stvarima
jasnije i potpuno drugachije razmishljam..
Zagreb mi je toliko depresivan grad, ljudi su tmurni, a djeca?
Djeca su puno odraslija, vecinaa u nekom negativnijem smjeru,
ali sve je to kako treba biti.. I toliko je tog pritiska na ljude i pojedince
da smo u potpunosti zaboravili na ljepotu zivota i ovog svijeta..
I to je zbilja tragicno...
Post je objavljen 06.01.2009. u 10:19 sati.