Evo da i ja napišem postić…
Dosadno mi kod kuće pa se sjetila da bi mogla napisat post…
Za Novu nam je bilo predobro, moglo bit i bolje.. Al bolje išta nego ništa… Kod mene nema ništa… Sve po starom…
Ugl… Ipak se nešto promijenilo-JA!
Odlučila sam okrenuti novu stranicu u životu i odjebat sve koji me zajebavaju… Tako da su neke osobe istrošile sve moguće šanse kod mene. Ja se više neću trudit oko njih, boli me ku***… Ako njima nije stalo do mene, zašto bi meni do njih???!!! Nema logike, zar ne?!
I tako, odlučila ja da se neću više bedirat zbog sitnica jer neki ljudi nisu ni vrijedni toga, a neki mi nisu ni dorasli… Možda malo zvuči umišljeno ali boli me ku*** iskreno… Kako se drugi ponašaju prema meni mogu i ja prema njima… Pun mi ku*** osoba koje me se sjete samo kad trebaju nešto pa šalju poruke; aj posudi ovo, ono i još 50 stvari, ajd donesi to, to i to…. A vrate nakon 5 mjeseci poderano, iskidano… A nekad ni ne vrate….Mislim da su mi najbolji oni koji bez pitanja prodaju moje stvari po školi… PREDOBRO! Nema toga više… Tu je i Ivona-NAJVEĆA GLUPAČA na svijetu… Zlaja, nemoj više ni pomišljat da bi se ja pomirila s njom, nema te osobe koja bi nas pomirila…. MRZIM JE IZ DNA DUŠE…. Tu ide srat da se ovo polugodište vraća u školu jer joj je RAVNATELJ to reko… Nek se glupača malo raspita kad ide lagat; kao 1.IMAMO RAVNATELJA VEĆ VIŠE OD POLA GODINE, 2.Nemože se vratit, nije dala ni jedan ispit iz prošlog polugodišta što znači da je ne ocijenjena…
Kako je ona glupa ja nemam riječi… Koja je to ulizica, lažljiva kučketina, umišljena droljetina… Nema riječi kojima bih je opisala…
No dobro… Dosta o njoj… I o ljudima koji više ne postoje za mene… Prošlo-svršeno vrijeme!
I tako, još malo u školu…. Idem u smjenu sa svojom Anjicom kojoj šaljem punoooooo pozzz…
Sad da se vratim mojoj ljubavi… Uskoro nama godina dana (12.01.) Kako sam happy… Baš mi je drago što smo toliko izdržali, a nadam se da će bit još mnogo godina… Hvala ti što si mi vratio samopouzdanje, što u meni uvijek nađeš nešto dobro, pa i onda kada toga nema, što si uvijek uz mene i što me razumiješ…. Hvala ti za sve…
Prvi mjesec-mjesec kad ima najviše rođoša… Moja mama, seka, moj kumić, Hrvoje Kmoniček(iz osnovne škole), domar… I još neki nimalo važni… Danas sam išla s bratom u grad, bilo je dobro… Sad ću opet sa Zlajom u grad… Hh…
Pisat ću vam opet jednog dana kad mi bude dosadno…. Puno pozzz svima, i jedna slatka pusica mojoj ljubavi…. VOLIM TE
i za kraj za jednu osobu-s tobom il bez tebe-ŽIVO MI SE JEBE...
Post je objavljen 05.01.2009. u 21:09 sati.