Pošto nemam ništa pametnog za reći kao što je to običaj, zapisat ću nekoliko svojih glupih misli.
Jeste li se ikad zapitali koliko je ljudi umrlo od gladi dok ste se vi opijali tijekom slavlja nove godine. Koliko je ljudi razmišljalo o samoubojstvu jer nisu imali nikog uz sebe dok su milijuni drugih veselo kitili bor. Koliko suza su isplakali ljudi dok ste se vi zabavljali. Nije da me briga. Samo pitam. Droga. Tu je da se ne osjećamo tako šuplje. Ako danas dovoljno mrzimo sutra ćemo zaboraviti ljubav. Sudbina je ružna stara kurva koju svejedno jebemo zato što ako postoji nismo sami krivi za svoje greške. Možete li gledati kako malo tek rođeno dijete grickaju muhe u pustinje i smiješiti se? Ja da. Upravo sam probao. I nije tako teško. Kao da si želite priznati da stvarno nešto možete učiniti. Naravno da možete. K Vragu pa mogu i ja! Ali ja to neću učiniti. Mene nije briga. Ja ne želim napustiti neudobnosti svog života i zamjeniti ih još većima kako bi pomogao nekom klincu u Africi. Šta me briga? Ja sam siromašna budala koja samo želi umrijeti u miru. Neka njim pomaže crkva i njoj slične organizacije koje zarađuju brdo love na tome što prodaju nadu. A nada je još gora od sudbine. Još ružnija i još starija, čak ni nema zube i sise joj vise ispod prljave bijele minice. No, i nju kupujemo. I to konstantno. Npr. nadam se da ću smjeti van sutra. Koji kurac se nadaš uzmi jebenu sjekiru i ubij sve koji ti smetaju! Ah, da je bar tako lako zar ne. Bilo bi prekrasno. Doduše mislim da bih ja osobno poprilično smanjio svjetsku populaciju. Ali ipak ne, jer vjerojatno bi me moja stara ubila nakon što me rodila. A jebi ga. Život je takav. Nadam se da se još stignem do bordela treba mi hrpa nade da će sve biti ok i zatim hrpa droge i alkohola kad se sve sjebe do maksimuma. I da. Ana ljudi piju, drogiraju se, puše itd. samo zato da pobjegnu. Ne želim razmišljati o tome kako izgledam jer znam da sam ružan, no vidim kako me ljudi gledaju i ne mogu prestati razmišljati o svojoj ružnoći. Zato ću se napiti i kad padnem u nesvijest više neću biti tako svjestan svoje ogavne pojave. Ja ne želim razmišljati o svojoj nesposobnosti, sjebao sa toliko ljudi, ne mogu više s tim glasovima u svojoj glavi s tim sjećanjima koja me udaraju, nisam ih sposoban zaustaviti, bolje da probam kako je to biti na drogama. Hej, pa ovo ni nije bilo tako loše. Uzeo sam neke gljive, neku tabletu i popušio joint i bio sam veseo. Weee. Kako dobro, trebam probati još nešto. Kako sam danas jebeno živčan.. Ne mogu podnijeti taj jebeni pritisak. Svi nešto seru po meni, očekuju nemoguće. Kako bi njim rado napakostio. A rado bi se i smirio. Čujem da cigarete smiruju, a uz to mi oni brane da pušim. Dvostruka korist. Idem si kupiti kutiju.
U nadi da ovo nije bilo tako očajno glupo kao što sam mislio. I uz vjeru da će vas sudbina dovesti na moj blog. Ostavljam pozdrav i smiješak koji je bio upućen onom mrtvom klincu na tv-u. Uživajte!
Post je objavljen 05.01.2009. u 20:03 sati.