.....................KRISTIJAN I TEA........................
Jednog kisnog dana Tea je setala ulicom grada. Bila je u mantilu i cizmama, koje nisu bile takve da bi je stitile od kise. Voljela je sa seta po kisi. Uvjek je govorila da joj pomaze da odkloni svakodnevne probleme.
Tea je bila ucenica, i imala je petnaest godina. Bila je odlican dzak, dok nije srela njegove plave oci i dok jedno drugom nisu rekli "zdravo". Od tog dana su njeni vidjeli da se sa njom nesta desava. Pocela je da se sminka i oblaci suknje i haljine do tada je nisu mogli izvuci iz farmerki.
A onda je njen otac nasao Kristijanovu sliku u fijoki. Od tada nije smijela da izlazi napolje. Kada joj je kasnijo autobus, roditelji joj nisu vjerovali.
Tea je svakoga dana bila tuznija i tuznija, nije ga mogla izbaciti iz glave, jer joj se pricestio za suze. Jos se nisu ni poznavali a znali su da pripadaju jedno drugome.
Zajedno su setali po kisi, a odma bi Tea rekla "hajmo pod nase drvo". A onda bi dugo sjedili na klupi ispod drveta i pricali.
To je trajalo sest mijeseci.
Sest mijeseci sunca, ljubavi, nezaboravne ljubavi.
Onda su Teu poceli pratiti, a ona je razmisljala o samoci. Pocela je da prica Kristijanu, al je on sve najmanje od nje krio. Zatim je sjedila u svojoj sobi i pokusavala da prica sa svojom majkom, ali ona nije marila za nju. Mama je progovorila sa Teom, a Tea je rekla "cujes li kako se lijepo i tiho cuje".
Kristijan je stalno cekao na klupi ispod drveta, ali Tea nije dolazila. Nije je bilo, i kad bi neko pitao za nju, svi su cutali.
Tea se potpuno promjenila. Drugarice su joj rekle da Kristijan odlazi iz grada. On govori "tu sam nasao i izgubio srecu".
Voz je kretao u 14.00 sati. Ona se vracala iz skole, nije otisla kuci vec na stanicu. Nasla je voz koji je trebao krenuti i nasla je i njega, pune oci suza. Vidio je Teu i iskocio, cvrsto je zagrlio. Oboje su plakali. Kristijan je rekao "stacemo Tea, sta da radimo, da bi smo zivjeli srecno?". Ona ga je gledala i njegove plave oci, a suze su joj postale teget.
Cutala je i jecala.
Voz je vec krenuo "zbogom Tea, mozda cemo se nekad sresti. Ja odlazim a ti znaj da te jos uvjek volim".
Dugo je mahao, a ona je stajala i dugo mahala za vozom. Nekako je nasla put do kuce i odma je otisal u svoju sobu.
Odlucila je da se ubije. Kad su joj roditelji otisli na posao, jos je uvjek sjedila u svojoj sobi i razmisljala. Bio je Petak 13. Usla je u kupatilo i pustala toplu vodu u i usla u kadu. Pocela je histericno da se smije drzeci zivot u rukama, dok je umirala govorila je Kristijanovo ime.
Tea je polako i sigurno koracala u smrt.
Otac je usao u kupatilo i poceo je da vice "ja sam kriv za sve, za sve!". "Ja sam je ubio!". Zena ga nije razumila, ali kad je dosla pala je u nesvjest.
Dosla je hitna pomoc, ali je bilo prekasno.
U njenoj sobi su nasli pismo, pisalo je:
Petak 13
Dragi Oce
"Nemoj da se ljutis na mene. Ovo je bilo najbolje i najlakse resjenje. Nije me bolilo. Moj Kristija je otisao iz grada a ja za uvjek iz ovoga svijeta. Vi ste jos mladi. Ako budete imali kcerku, daj te joj ime Tea. Neka ima ono sve sto nisam ja imala. Neka bude srecna.
I poslije svega VOLI VAS VASA TEA".
Dan poslije Teine smrti stiglo je pismo od Kristijanovih roditelja, pisalo je:
Subota14
Draga nasa Tea
"Kristijan nije vise ziv. Od kada se vratio, djelovao je nikako, izgubljeno. Bio je petak 13. Ovdje je padala kisa, nije htjeo da ponese kisobran, neznam zasto. Drug mu je rakao da se skloni sa puta zato sto su kola nailazila, Kristijan ga nije poslusao i kola su ga udarila. Na smrt nam je rekao: "Ja moram svojoj Tei, on me zove."
Dao mi je adresu da ti napisem DA TE JE PUNO VOLJEO.
Kristijanovi Roditelji
Otac i majka su dobili cerku i nazvali su je Tea. Imala je sve sto Tea nije.
...............JEDNA UCENICA......................
Bio je utorak, Suncan dan, nad gradom su visile slike ruzne, htio si vinom da utesis dusu, zasto su prve ljubavi tuzne... Osetio si tada nesto toplo, pomislio si to je ono sto ti treba jedan kaputic zute boje i jedan komad plavog neba. Rekli su ti da sam osmakinja, uredan zivot,
knjige, a ne sminka i rekli su ti " ma pusti je ortak" nije za tebe uobrazena klinka. Tog
si me dana pratio do kuce a ja sam ti pricala skolske probleme, posao si da me poljubis ali su te sprijecile moje knjige. Pomislio si da nemam pojma, shvatio si da nece biti lako, ali mali moj
nisam ja budala i poces to da dokazujem polahko. A druga
strana bajke o nama, pise o ljubavi velikoj do neba u rana
jutra i hladne noci, znala sam mali sta ti treba. Umela sam da te ljubim dugo, htla sam
sa tobom ispod duge i imala sam 17 godina i smedje oci prepune tuge. Znam sve je bilo tako lijepo, sa mnom su
dani sto zivot znace crvenu traku u smedzoj kosi a tuzan pogled, voleo si sve jace. Jos
jedan utorak u mjesecu mlad
sto umornim zrakom luta gde
li sam sada, Dali te volim, pitao si se bezbroj putai cekao si me ispred kuce uz vetar i prve pahulje isao ulicom desno do parka do te proklete osnovne skole tesko sam cutala i gledala u prazno nisu pomagale fraze.
Nikakve ko zna mozda sam bila tuzna jer takve su sve skolarke neznam zasto si me primetio jer nisam bila posebno lijepa ni ime moje nisi volio al sta ces, kazu: LJUBAV JE SLEPA.
Nisam se bojala ni vetra ni
mraka voljela sam sa tobom
setnje duge, nikad ti nisam rekla " VOLIM TE " jer sam
se beskrajno plasila tuge.
Sanjala sam buducnost u Ameriku to mi je kazem zivotni san a ti ko pravi BALKANAC zaboravio moj 18 rodzendan, sad cutim i gledam u prazno kad me pitas zasto sam tuzna ponosno ti kazem:
" IZVINI, DALI SE ZNAMO?"
JEDNOG DANA
Jednog dana u novinama je osvanula priča da se djevojka bacila sa nebodera zbog voljenog mladića,prije smrti napisala mu je oproštajno pismo:"DVA SVJETA MI SMO,NIKAD SKUPA MOGLI BITI NISMO,KRAJ TEBE SAM SE OSJEČALA KO PTICA U LETU BIO SI MI SVE NA SVIJETU.VOLJELA SAM SVAKI DIO TEBE I ZBOG TOGA PROKLINJALA SEBE,PRATILA SAM SVAKI KORAK TVOJ I PRIŽELJKIVALA DA SI SAMO MOJ,ALI TEBI JE VAŽNIJA BILA DROGA GLEDAO SI U NJU KAO U BOGA.VOLJELA SAM OČAJ NA TVOM LICU DOK SI SVUGDJE SA SOBOM NOSIO ŠPRICU.KOLIKE SAM NOĆI PROPLAKALA MOLEĆI BOGA DA TE IZBAVI IZ PAKLA TOGA.ZBOG TEBE SAM SKORO UBILA DOK TE DRUGA PRED MOJIM OCIMA LJUBILA.SVAKE NOĆI U MISLIMA SU MI BILE TVOJE SMEDJE OČI.HTJELA SAM TE PREBOLJETI,HTJELA SAM TE PRESTATI VOLJETI,HTJELA SAM TE ZABORAVITI POMOĆU PIĆA,ALI SAM TE OPET OSJEĆALA U SVAKOM DJELU SVOG BIĆA.CIM SAM TE UGLEDALA:SMEDJA KOSA,SMEDJE OČI ZNALA SAM ZABORAVIT TE NEĆU MOĆI.ZBOG TEBE SAM MORALA KROZ PAKAO PROĆI I DO OVE TOČKE DOĆI.BIO SI MI LJUBAV PRVA,A JA ZA TEBE OD LJUBAVI NI MRVA.NOSILA SAM TE U KRVI A SAD ĆE NJOM DA SE HRANE CRVI.KAD SE VRATE LASTAVICA JATA VIŠE NEĆE BITI MOJIH RUKU DA SE SMJESTE OKO TVOGA VRATA.MOLIM TE SHVATI SVU SREĆU ŽELIM TI JA,ALI NE ZELIM VIŠE SAMA ČEKATI SUMORNE ZORE,OVO JE JEDINI IZLAZ IZ OVE NOČNE MORE.ZNAJ DA TE NE KRIVIM NI ZA ŠTO VOLJELA SAM TE,TI MENE NISI I TO JE TO.SAMO TE JEDNO MOLIM POVREMENO MI DONESI NA GROB JEDAN CVIJET,JER IPAK SI BIO SAV MOJ SVIJET!
Nakon dva dana u novinama osvane priča:"NA GROBU DJEVOJKE NAĐOŠE LEŠ MRTVOG MLADIĆA.OBITELJ STO JE DONIJELA CVIJEĆE SVOJIM MRTVIMA NAŠLA GA JE S NOŽEM U PRSIMA.KAD JE DOŠLA POLICIJA USTANOVILA MIR,U NJEGOVOJ RUCI NAŠLA JE KRVAVI PAPIR-JA SAM VOLIO TEBE AL ME OVAJ ŽIVOT NEPOVRATNO SJEBE.GADIM SE SAM SEBI JER PRAVU LJUBAV NISAM MOGAO PRUŽIT TEBI,A VOLIO SAM TE SVJEDOK MI BOG SAD KAD TE NEMA KO DA NEMAM NIKOG SVOG.GURAO SAM TE STALNO OD SEBE JER NISAM ŽELIO UNIŠTITI TEBE.NISAM HTIO DA PATIŠ,A TISUĆU PUTA SAM POŽELIO DA MI SE VRATIŠ.LJUBAV JE KUJA KOJA TE NA SVE NAČINE SJEBE,LJUBAV JE ONA GUJA KOJA TE ODVOJILA OD MENE.NE ŽELIM VISE BITI TUGE I BOLI ROB,JEDNA ŽELJA MI JE DA S TOBOM DJELIM GROB.U ZORU KAD MI SRCE PRESTANE DA LUPA,KAD NISMO MOGLI ZA ŽIVOTA,U SMRTI CEMO BITI SKUPA.........
.........RASTANAK..............
Kažu da su se voljeli PUNO..
Bio je stariji od nje mnogo...
i kad su mu rekli
da će joj upropastiti budućnost
molila je i plakala.
Rekao je da će joj pisati SVAKI DAN.
PRVO PISMO: Stiglo je drugog dana nakon rastanka.
Pisao je da mu je teško bez nje.
DRUGO PISMO: Stiglo je najviše pet dana nakon rastanka.
Pisao je da mu je teško,ali da se uspio smijestiti na
jednom divnom sunčanom vrhu.
TREĆE PISMO: Stiglo je godinu dana nakon rastanka.
Pisalo je da vrijeme čini svoje,
da se sad već vrlo često smije.
ČETVRTO PISMO: Stiglo je 5 godina nakon rastanka.
Pisalo je da je dosta stariji
i da je dobro što su se rastali,
jer da su ostali zajedno smatrali bi ih kao oca i kćer.
POSLJEDNJE PISMO: Stiglo je 10 godina nakon rastanka.
Pisalo je:
" Ti ćeš mi sigurno oprostiti
što sam se ubio drugog dana
nakon našeg rastanka,
jer nisam mogao živjeti bez tebe.
Ova pisma pisali su ti moji prijatelji,
da bi lakše podnijela rastanak..."
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
znali su se sest mjeseci
koliko su i bili zajedno
s vremenom su se upoznali jos bolje
voljeli su se najvise na svijetu
kad je saznaa da ima bolesno srce
plakao je sa njom
kad je ulazila u avion
kad je isla na operaciju
nije joj ni rekao vidimo se
imala je srece
dobila je novo srce
kad se vratila
nije ga mogla nigdje naci
nitko joj nije znao reci
gdje je
kad je pitala mamu gdje je
rekla joj je sa suzama u ocima
zar ti niko nije reko ko ti je dao srce?...
Post je objavljen 05.01.2009. u 15:27 sati.