kako wrijeme leti, kao da sam jučer bila ona wedra djewojka koja nije imala razloga biti tužna, koja je swojom pojawom razweseljawala ljude, ali oni nikada neće shwatiti, ja odrastam, ja wiše nisam djete, razumijem neke stwari bolje od njih, a oni me smatraju razmaženom kučkom... kako griješe... a ja sam njihowa slika, ono što su stworili, a sad moram plakati radi njihowih pogrešaka... sjedim na stepenicama, i čujem ih kako gowore "nešto s njom nije u redu" i "gdje smo to pogriješili", e pa woljeni, pogriješili ste onaj dan kada ste me stworili... ne mrzim was, žalim was, ne widite šta mi se događa, ne želite widjeti, ne želite priznati da me ne možete držati na uzici, nisam waš ljubimac, waša sam kćer, kada ćete shwatiti da imam osjećaje, kada ćete shwatiti da me waše riječi bole kada? ja neću ćekati, nestat ću, weć nestajem, a wi to ne primjećujete, prewiše ste zaokupljeni swojim ugledom, prewiše ste zaokupljeni lažnim komplimentima, i ljudima koji wam ne žele ništa dobro, a wi im se i dalje diwite, ne slušate me, ne želite shwatiti da postojim, toliko me pokušawate držati na toj uzici, da ni ne shwaćate koliko me tjerate od sebe... a ja patim, i boli me... umirem u tišini od waših riječi... ali neću plakati, gutam suze u očaju... bojim se da će netko primjetiti da nešto zbilja nije uredu, da umirem... kako je lako nawući osmijeh i smijati se, ali bolno, nitko niti ne primjećuje, toliko je lažnih osmijeha, lažne utjehe, lažne sreće oko mene da niti ja ne primjećijem da nije uredu... osjećam, znam da je swe kriwo i da ništa nije isprawno ali pokušawam to ignoirati, jer swijet oko mene je toliko lažan i isprazan da me boli...shwatit ćete jednog dana, ali tada će biti prekasno i tada ćete wi plakati radi mene, a mene wiše neće biti briga, samo ću wam nabaciti osmijeh, blag skoro anđeoski i nestati, ostawiti was same kao što wi mene ostawljate i neću žaliti neću plakati, jer tada ću konaćno biti slobodna...
za kraj jedna pjesma....
My last words
Ovdje sam,
Al ne vidiš me,
Duhom prisutna
Nikad bila nisam...
Daleko od problema,
Na mjestu blizu mosta,
Nastanila sam dušu,
I čekam da dođeš po mene,
Da me istrgneš iz tame
Da me oslobodiš...
Vrištim najjače što mogu,
Ali nitko me ne čuje,
Zovem upomoć,
Ali glas ne dolazi do tebe...
Ko da gubim se,
Ništa ne čujem,
Ništa ne vidim,
Ništa ne osjećam...
Ko da sam umrla...
Tuga me prožela...
Tama me pokrila...
Duša mi se otkrila...
Polako nestajem,
U sjeni svoje duše,
Dok vjetar smrti
Oko mene puše,
Moja ruka
Posljednja slova piše,
Mene nema više...
By:Axy
Post je objavljen 05.01.2009. u 15:13 sati.