Marketing
uređene za posao, nikakve za dom
Na poslu mora biti dotjerana. Zato jedva dočeka da se vrati kući, čim pređe prag zbaci cipele s visokim petama i do dnevne sobe se već izvuče iz stegnute odjeće kao leptir iz kukuljice. Ima jednu staru ofucanu trenerku u koju se odmah presvuče, dokle god je kod kuće iz nje ne izlazi. Jedva čeka svaki vikend ili praznike, najradije nigdje ne ide, nego uživa u tome da dva, tri, četiri dana ništa ne mora.
U braku je već više godina i prvotni žar između nje i supruga odavno se primirio. On može danima ležati na kauču, čitati novine, buljiti u televizor, ujutro ustati i navečer otići na spavanje, a da mu na pamet ne padne ispružiti ruku prema njoj da je zagrli ili pomiluje, niti mu dođe da je poljubi tako sam od sebe.
Međutim, čim se ona počne spremati za posao, za poslovnu večeru ili izlazak s prijateljicama, on živne i uznemiri se. Dok se ona završno uređuje ispred ugledala u kupaonici, on obavezno viri iz sobe ili iz kuhinje preko predsoblja. Ona obično izlazi prva, ali nikada ne može bez problema. Kad već krene vratima, evo njega! Čudno je gleda, slini, hvata je, privlači, prislanja se na nju, stišće i trlja. Njemu došlo! Kad ona može misliti samo o tome kako već kasni, upravo tada bi se on prišmajhlavao! Mora se otimati i mlatiti ga po prstima, izvlačiti se pazeći da je ne uneredi. Nije jednom tako zakasnila ili izašla ne vidjevši da ima mrlju na suknji, ali to je bilo već davno. Sad se nesmiljeno izvlači, sve više misleći da je on zapravo zafrkava s tim svojim uzaludnim nastojanjima u krivi čas. Kada ima vremena na pretek i baš joj se mazi - njega nigdje nema!
Sveznajućem piscu koji zapisuje njihovu životnu situaciju sve je jasno. Sve se lako sagleda sa strane. Kad je gleda u trenerki opuštenu u fotelji kao marionetu prerezanih konaca, suprug očitava samo jednu poruku - ne prilazi, ne diraj me, niti mu to pada na pamet. No kad je vidi kako izlazi iz kupaonice, vitka i urešena kao božićna jelka, nenadano transformirana u jednu od onih privlačnih i nedostižnih žena za kojima neutješno žudi viđajući ih na desetke svakodnevno, ne može se suzdržati da ne pokuša.
Kažem vam da je ovaj svijet naopako uređen. Što ne ide na posao u staroj trenerki, tako bi se najbolje osjećala i najbolje radila, pa da se uredi kad se vrati kući, da je suprug može s užitkom gledati i zabavljati se razodijevajući je? Kadikad on misli da su to oni ortodoksni muslimani bolje sredili, kojima žene izlaze pod čadorima, a čari su im rezervirane za ukućane. (Da ne spominjemo ono da mogu imati četiri žene!) Muslimanke hodaju svijetom kao kukuljice, a kući se pretvore u leptira. Zapadne žene lepršaju svijetom kao leptirići, a kod kuće se pretvore u gusjenice. Kadikad on pomisli da kakav je to kupleraj taj posao: kad već i žene rade, zašto na to što rade utječe kako su dotjerane? Zar se moraju svidjeti svakom strancu koji svrati i svim onima s kojima zajedno rade? I samim ženama je to toga stalo kao da uživaju provocirajući sve koje ne bi trebale. A koliko je takvih prilika, ništa čudno da se neka i ne iskoristi…
Mnogo je puta s njom o tome razgovarao, ali vidjevši da od toga nema koristi, odavno je odustao i da to spominje. Odlazi na svoj posao i glavna mu je opsesija od devet do petnaest kako bi se dograbio kolegice iz susjednog ureda. Jedino ga njezina upornost kojom ga odbija uvjerava da se ne mora brinuti ni za vjernost vlastite supruge.
Post je objavljen 05.01.2009. u 10:27 sati.