Prijateljica mi je donijela platno i dala mi nputak na njemu nešto naslikam. Što god hoću, u bilo kojoj tehnici.
Kada završim moje umjetničko djela stavit će na zid, uz druga platna koja su oslikali njeni drugi prijatelji.
Najavila je ona ovu fora radionicu još u proljeće, ali ja sam to vrlo uspješno i brzo smetnula s uma, pa me šokiralo kad
sam se vratila sa zimovanja na moru i našla platno u stanu.
U totalnoj sam panici. Nemam pojma kako da ispunim zadatak.
Otkad sam ušla kroz vrata, o tom vrlo bijelom prostoru veličine 30x40cm sam razmišljala više nego o faksu, besparici, ekonomskoj krizi i hladnoći, a od njih se u ovo doba godine čovjek jednostavno ne može sakriti.
Dobro, nisam bila baš posve grozna na likovnom, ali svejedno.....govorimo o pravom pravcatom platnu,
a ne o lako zamjenjivom listu iz likovne mape. To je užas #1.
Još veći užasi su brojevi 2 i 3 -moram izabrati što ću naslikati, a zatim i čime.
Razbijajući glavu sjetila sam se zadnjeg puta kad mi se nešto tako likovno stresno dogodilo.
U 4. razredu , profesorica nam je rekla da (po drugi put nakon 4 godine teorije, Vermeera, Michelangela, baroknih crkava i rimskih foruma) od nas očekuje da joj nešto nacrtamo, a ona će iz najboljih stvari složiti izložbu. Nekima se nije dalo mučiti, pa su angažirali prijatelje i rodbinu da im pomognu, a zatim su u školi pred profesoricom dali sve od sebe da djeluju autorski. Ja sam donijela originalni rad, kompilaciju rock motiva koju sam davno nacrtala u olovkama u boji, pa sam napravila kopiju u flomasterima. ( Volim flomastere.)
Nikome nije bilo jasno što to predstavlja, pa su pristojno rekli „hm“ i to je bilo to. Na izložbu su otišle lijepe i kvalitetne stvari poput brodova u luci i raznobojnih mrlja, a ja uopće nisam plakala zbog toga. Jedino mi kvaliteta mog rada nije bila baš po volji. Tko brza taj i griješi.
Taj likovni potvat prošao je sasvim ok, bez trauma. Ovaj me traumatizira već u startu.
Čim sam pogledala platno dobila sam želju za kupovinom vodenih bojica. S njima je uvijek bilo zabavno crtati doma, ali ne i u školi. (Tempere su bile malo zafrkanije. O njima drugi put.)
Ali na platnu piše da podnosi i akril i ulje, zbog čega sam poželjela eksperimentirati.
Zatim sam se strogo ukorila i objasnila si da je najpametnije ne skperimentirati na premijerama i da tehniku treba prilagoditi motivu.
Mozganje o motivu me duboko razjađuje, no dvije stvari odmah su bile jasne :
- motiv mora izvediv by me (tj. ne smije bit prekompliciran)
- motiv mora predstavljati mene
(kako bi se razlikovao od drugih slika. Zadatak ima ne samo likovnu već i psihološko-edukativnu vrijednost, jelte.)
I treća stvar mi je prilično jasna, ali do sad sam se bojala otipkati ju :
Velika je vjerojatnost da će to što ću naslikati biti kompilacija stvari koje sam negdje vidjela i koje su mi se svidjele. Platno me previše plaši da na njega ide slika „iz glave“, nešto smišljeno by ja.
Ne znam kad sam zadnji put opće smislila nešto sama. Broji li se črčkanje u Paintu ?
Popis ideja sve je dulji i dulji, procesor radi 100 na sat, ali odgovarajući file još nije nađen....
crtani filmovi, slatkiši, sunce i more, životinje, filmovi, Jack Vettriano, retro grafike, pin up, plohe u boji a la stare Lorealove reklame,..........
čini mi se da će idućih nekolik mjeseci biti vrlo stresno.......
Post je objavljen 05.01.2009. u 10:54 sati.