Marketing
Ekstremni post (haha) (:
Baš me neki dan pukla inspiracija za ovaj post. Tj. pala mi na pamet nova glupost pa ono, da ju podjelim sa svojim vjernim čitateljima.
Bilo je to putem doma kada sam išla s kave.
Pošto sam od seke dobila memorijsku karticu, nabacala sam par pjesama i stalno slušam kud kod idem, u grad iz grada, ma nije ni važno.
I tako vračam se sa kave i čujem jednu pjesmu. Padne mi na pamet par gluposti i reko super, post je tu samo ga treba natipkati.
Radi se o par narodnjaka, ali zapravo ne o pjesmama nego o drugim stvarima. Tj o sadržaju pjesama.
Pa da prvu pjesmu 'napišem':
Dado Polumenta - Ana Maria
Sve je ovo tako nestvarno
sunce i kisa zajedno
na minut sve mi onako lijepo
a onda opet po sat
kao lutkica iz vudu magija
ubijam sebe i trazim je ja
A to je sudbina
i nije magija
tek ces da volis
ali iskreno da volis
Ref.
Nije Ana, nije Maria
oreol ima bijelog andjela
Ej bre pa to je nemoguce
ja medju sretnima
smejem se i placem
istovremeno trcim a ustvari puzim
Ma to je sudbina
i nije magija
osjecam se kao beba
pocinjem da volim
Ref. 3x
To je moja, Ana Maria
to je moja prava sudbina
Pa da malo prokomentiramo ovu pijesmu:
Jedan od meni najdražih pjevaća na BALKANU!! (:
Super pjesma, dakle lik se zaljubio. Sretan je u ljubavi. Ni sam ne može vjerovati da mu se dešava nešto lijepo. Postao je ovisan o njoj. U njoj vidi onak (pretjerivanje) savršenstvo, nešto božanstveno.
I sad ok. Narodnjak ko i svaki drugi. Kao i od moje Stoje onaj buket pjesama. Sve je to super. Ali mislim da je ovo jedina pjesma koju ja znam a da ima nastavak. Dakle večina narodnjaka piše nešt ljubavno, volim ga on mene ne volim ga on mene da mi ovo mi ono. A nitko ne kaže šta se poslije desilo. A možete si i mislit, dakle snimio je čovjek i drugu pjesmu. Evo što se desilo kasnije:
Dado Polumenta - Kafa Espreso
Ladies and dame, vjerovali ili ne
Dado Polumenta i Kejd
Nije Ana, nije Marija
a nije ni Ana Marija
Nekad sam bio tvoj
bila si mi sedmo nebo
sada si zivo zlo
sto nikada nisam treb'o
A drugovi kazu svi
ma pogledaj na sta licis
da sluti na dobro to
sta od sebe cinis
Ref.
I zato sam cu uci u kafe
subota je ludilo
ali ja cu naci separe
i odmah zvati te na broj
Alo djevojko, imam jedno mjesto
mislim da bi bila prava stvar
da se nadjemo pa da uz espreso
pokusamo opet biti par, beautiful
Opasno ludilo
bilo sve ti dati
bez obraza rekla si
ja idem, a ti pati
U mislima opet ti
ljubis me i ne branis
da vodim te bilo gdje
Dakle šta se desilo?? Pa ono što i uvijek. Ljudi prohodaju, budu skupa, vole se ili ne i prekinu. E nisu ni oni bili izuzetak. Isto su tako hodali, on ju je obožavo, ma sigurno da je i ona njega, ovo ono i iz nekog razloga su prekinuli.
E sad najveći je to problem. Što nakon prekida??
Tu bi mi dobro sjela pjesma od Sanje Maletić na kraju balade
I uglavnom, ljudi kad prekinu jaaako su u banani. Bar ako su si išta značili. (ok ovo sad zvuči ko da objašnjavam burazu od 8 godina LoL). I onak skoz na skorz u kurcu. Ne vide više razloga za život, ništa više nema smisla, sve je ono kao da gore ne može. I šta će, nitko ne voli patiti (osim onih nekih sado mazo whateva!!) nitko ne želi potrošiti određeno vrijeme na tugu i preboljevanje, nego svi trče. Ma danas se svi žure. I tako, ljudi uglavnom da ne bi opet patili, najjednostavnije rješenje je kao u pjesmi vratiti se 'staroj' ljubavi.
I čemu to?? Ljudi se opet pomire, opet ista sranja, nekad nova, nekad neka i nestanu, ali sve se opet vrti oko istog i opet to nije to što bi trebalo biti. Ljudi se mogu još ne samo mjesecima ili danima navlačiti, nego godinama. I onda dodaj + preboljevanje.
Pa zar nije onda pametnije uzeti si, ma ako treba godinu dana za preboljevanje i patnju, nego se godinama navlačiti sa 'voljenom' osobom.
Ili ko u onoj pjesmi zaljubio sam se u staru ljubav kao pre. Daj molim te, zaljubljenost je kratkotrajna i na neki način bezvrijedna. Kako dođe tako i ode. Ono što je pravo je ljubav. Iako često pomislim kako se rijetko kad ikome desi. Jer sve na kraju krajeva postaje samo neka glupa navika. Isto kao i pušenje. I šta onda ljudi rade?? Pate i sebe i voljenu osobu, i ljude oko sebe.
Baš neki dan gledam jedan par kako se svađa i onak koji vrag. Toliko ima bitnih stvari u životu.I sitnice su itekako bitne, pa ono zar ćemo sad se navlačiti. Ako ide, ide. Ako nejde, nejde. Život i tako ide dalje. A prođe stvarno prebrzo. Samo kad pogledam sebe. Imam BIJEDNIH 18 godina. Nije to sad nešt puno. Vele najbolje godine, nit brige nit pameti. Možda i je tako, ne znam nisam doživila ostalih 40-50. Ali gledam tih 18 je prošlo brzinom svjetlosti. Vrijeme leti, i stvarno ga ljudi ne bi trebali trošiti na nebitne stvari.
Uglavnom htjedoh ukratko reći kako ljudi kad prekinu ne da im se nit imaju snage patiti i preboljevati, pa se vrate jedno drugom. A to nije ispravno. Možda je kratkoročno (do iduče svađe), ali stvarno nije dugoročno. Kao što bi meni još dosta prije susjeda rekla kada ideš ponovo biti s istim dečkom, to ti je kao da ispočeka čitaš istu knjigu i nadaš se drugačijem kraju. Svaka čast izuzecima. Iako baš i nevjerujem da ih ima, a ako ih ima to je onda 0,003%
To bi bilo sve zasad, natipkala sam se dovoljno. Još sutra moram na praksu a i miš me užasno živcira kreten ne radi kako treba. 
Post je objavljen 04.01.2009. u 22:03 sati.