Noćas sam upala u ponor bez dna u mrak bez sna
gusi me samoca bojim se kad padne mrak sve nestane
i ostane samo tama i jedno pitanje samo zašto
Noćas moje srce place, place za dušom koju je
Voljela, place za srcem kojem je vjerovala
srce koje je bilo nekad svijetlo, sjajno, zlatno i puno ljubavi
prekrila je tama i sada opet pitam se zašto
sijedim u kutu moje
sobe sama dusa ne može mirno disati
Danima sam lutala, noćima sam plakala
Za tobom sam tugovala na staru godinu
O tebi razmišljala
Razmišljala o ljubavi o dodirima
a sad je otišla poput sjene
Razmišljala sam o tome šta je bilo
kad smo krenuli svatko svojim cestom
Sanjala sam o prošlosti koja naljepši dio mog života
a sad je ostao samo tvoj trag na mom srcu
a sad tužno sječanje ali nada se izgubila
tvoje usne sam poljubila u sjecanju tvoj mi dah ostao
svjetlo se vratilo i u zagrljaj me uzelo
molim te svjetlo ne ugasi se
da se tama ne vrati znaš da onda nemam sna
i pomolim se bogu da što prije svane dan
a kad zora svane neka nastavim budna sanjati
Post je objavljen 04.01.2009. u 18:09 sati.