Marketing
Fragmenti sjećanja
Ima dana kad me uhvati snažna volja za pospremanjem i onda, puna tog pospremačkog elana, počnem prevrtati po stvarima, pregledavati ih, slagati, razvrstavati. Međutim, dogodi se katkad da se to moje pospremanje pretvori u "pospremanje". Nešto mi odvuče pozornost i, eto vraže, umjesto da zavrnem rukave, zavrnem se u kakav zakutak i onda listam knjige, pregledavam fotografije…
Baš kad sam prionula poslu, nabasala sam na fotoalbume. I tako, prosuvši te komadiće sjećanja, polako sam ih skupljala, pomno pregledavala, nizala i povezivala promatrajući ih i ispitujući kao svjedoke vremena.
Velik dio fotografija iz vremena djetinjstva i odrastanja snimili su moji roditelji. Sve je prizore bilježio stari Kodakov fotoaparat koji je davnih godina moj djed kupio u Njemačkoj. S vremenom su se stvari otele kontroli pa je spomenuti aparat dospio u moje ruke.
I ta su sjećanja vrlo intenzivna budući da sam sama fotografirala sve i svašta. I nije bilo - škljocni pa obriši. Kad jednom pritisneš okidač, nema natrag (na što me ovo podsjeća?), a kad ispucaš film, samo je fotograf mogao pomoći da se sve to uprizori na papiru. Kakvo računalo…
A lijepo je snimao taj moj kodak.
I zalaske sunca...
...i ljetovanja...
...i putovanja...
Prelistala sam tako stare albume, razmišljala o tim prizorima i obuzeo me smijeh, i obgrlila me sjeta, i dotakla me nostalgija, i svašta nešto još…
I aparat nijemo svjedoči o svim tim godinama. Uskoro će vjerojatno imati muzejsku vrijednost.
A ja? Sad hodam svijetom s nekakvim novim aparatom i škljocam, škljocam dva, tri puta – pa, štogod i ispadne dobro. Nema nikakvih fotografskih tečajeva u mojoj blizini, stoga "nabadam" sama, metodom pokušaja i pogrešaka. Ako znate kakva učitelja (s mnogo šarma i još više duše, koji voli sve što vole mladi 
) – preporučite me. Šifra: Brzo učim, još brže zaboravljam. Podaci poznati redakciji.
Post je objavljen 04.01.2009. u 18:20 sati.