Jučer je mater potegla peku i ... gleda tužno u razbijenu posudu koja je stala dugo vrimena ispod peke...
Razbijena, glinena posuda!
Onakva... ko što smo svi mi. Razbijeni i ranjeni.
Nije se ipak puno razbila, ali više neće poslužit za ono što je služila.
Ma ne brini - kažem ja njoj.
Daj mi to ja ću unutra usadit čuvarkuću!
i ja sam glinena posuda.
al i iz mene može izrast - čuvarkuća... neka... zar ne?
.................
Toni je poželio pričat. I to ne u kući di ga svi slušaju nego da ponovo idemo na ognjište...
Oni ga odgovaraju, jer je doli ladno a u kužini je lipo.
Doli se vatra gasi a ...
Toni se opasno naljutio.
Dignen se lipo za njim i odem s njim na ognjište.
Ma ko je reka da se vatra gasi. Triba samo dignit peku.
I uzmen lipo.... auuuuuuč!
Ožeže me. Osjećam palac i kažiprst. Nije puno... ali istog trenutka pomislim na ... ah...
pomislim na dostojne i nedostojne ... koji u svoje ruke uzimaju sveti Kruh...
pomislim na ...
I znam da me i danas malo pecka palac i kažiprst desne ruke u sjećanje na dostojne... (mislim naravno nije nitko dostojan, uistinu dostojan... ali neki su ipak malo dostojniji... )
(kao ono svi smo mi jednaki samo... neki su ipak JEDNAKIJI... eto do sad nisam pomilila da tu ima i istine. Neki su jednakiji Isusu)
U zahvali za njih!
moram i ovo zapisat da ne ode... u vitar... u zaborav...
Hvala TONI!
................
Ma juče ko da je ognjište pričalo.
I nasmijavalo me.
Našla sam nešto neobično u kutiji i pitam se jel ovo gips. A triba mi je nedavno gips. Da napravin anđela.
Čitam kasnije šta piše na vrećici a kad tamo:
'vatroSTALNO brašno'
Ha, ha... podjeća me na... ma neću dalje... evo moram ić...
Neman kad stavljat slike... Moram dalje od komputora.
Jer bi ga mala Kata mogla sikron.:-)
Post je objavljen 04.01.2009. u 11:50 sati.