Marketing
Sinke Bahun: Ascending writer-Year in a review
I vama se sigurno čini da, što ste stariji, to vam godine prolaze brže. Dok sam bio mali, uvijek sam s nestrpljenjem čekao Uskrs, Božić, Novu godinu i vlastiti rođendan. Danas mi ti dani dolaze tako brzo da ponekad izgleda kao da nisu suviše važni, jer tako brzo dolaze opet nakon što prođu.
Karijera u 2008. doživjela je lagane, ali konkretne pomake. Dobio sam dvije nagrade za svoju prozu- prva je bila za natječaj web-portala "Panonius" i podosta mi je digla moral, obzirom da sam osvojio prvo mjesto u troznamenkastoj konkurenciji iz cijele ex-yu. Priču možete još uvijek pročitati na ovom linku. Ako vam je čudna, to je zato što su propozicije natječaja bile da priča mora sadržavati dvadesetak konkretnih riječi poput "Crvenkapica", "patuljak" itd.
Dobio sam i nagradu festivala "Pontes" za više svojih priča. Gostujući na Krku upoznao sam prekrasnu lepezu mladih pametnjakovića iz bivše Jugoslavije, te ostao s njima u kontaktu. Poprilično utjecajna nagrada, obzirom na svoju tradiciju i međunarodni karakter.
Učilište ZKM-a postavilo je na svoje daske moj tekst "Catblues", koji je radi nekakvih trzavica preimenovan u "Mačji blues". U teoriji, to je tekst koji ima pedeset verzija i četrdeset krajeva, napisao sam ga kao ambiciozni 17-godišnjak i nikad ga lege-artis nisam završio, (što ga nije spriječilo da se probije na scenu i zaradi gazdi koju tisućicu). Mijau!
Karijera se u 2008. isprofesionalizirala diplomom na Akademiji Dramske Umjetnosti. Sad mogu jadikovati da sam besposlena visoka stručna sprema. Nažalost, izgubila se romantika. Više nisam siromašan student, sad sam samo siromašan. Well, koliko već mamlaz poput mene može biti takav.
Napisao sam nekoliko novih priča koje vam još nisam pokazao, a rad na romanu polako dostiže prvu četvrtinu završena posla. Zasad su reakcije prilično pozitivne, tako da se nadam da ću do idućeg Božića imati za Jaguar od prodanih knjiga. Oh, yes- postoje prilično dobre naznake da će "Nova Republika" u idućem broju objaviti još jednu moju priču. U praksi, nadam se da će 2009. biti godina mojeg ustoličenja kao - ah, patetike- prisutnog umjetnika u Hrvatskoj. Kad sam već diplomirani dramaturg, mogu tražiti takav status bez da se skinem i vodim ljubav s majmunima pred kamerama.
Zapravo mi je najviše žao što moja dramska sekcija nije još došla do izražaja. Za ovo sam si do neke mjere i sam kriv jer već pet godina radim na istim tekstovima s kojima nikad nisam zadovoljan. Neke sam tekstove čak povukao iz CV-a da me tko ne bi slučajno upitao za njih. Ljudi govore da previše mislim, jer ionako nam je drama u težim problemima, ali baš ću iz principa biti perfekcionist. Tko mi što može, sam gladujem radi svojih ambicija.
Emocionalno, skrasio sam se uz, ako se dobro sjećam termina doktora Kishona "najbolju djevojku na svijetu". Prilično nam dobro ide, čak su mi prijatelji htjeli kupiti papuče. Mulci. Prošle je godine umro moj pas, što je velika tragedija u životu emotivca kakav jesam. Pusa, Barry- nadam se da ćemo jednog dana opet trčati u poljima.
Eto tako. Bilo je uspona, bilo je padova- ali idemo dalje s nadom u najbolje.
A bit će, ako Bog da.
Sve najbolje!
Post je objavljen 03.01.2009. u 16:14 sati.