Marketing
o mršavljenju i u tvrdo i u meko....
Eeeeeeeeee, Nadalina, Nadalina........
Ne mogu se sjetit perioda kad nisam imala problema. A ni vremena bez okrugle umjesto izdužene sjene što se držala mene ko krpelj mog malog psa (koji trenutno pizdi jer nije slušala kad sam ju zvala pa sad malo čeka i cvili iza zatvorenih vrata...a drugi put ne izigravaj "hard to get", čudo malo). Možda tamo negdje s dve, tri godine, prije nego dobih Barby lutku. Mamu joj plastičnu!!!!!! 
Alzo dakle, prva dijeta koje se sjećam je pravi biser! Bila sam još tako mala, da sam gledala dječji program na tv. Bila je jedna bajka...U njoj, princeza neke daleke istočne zemlje, pretužna i prenesretna, odlučila borit se s tugom i nesrećom tako šta će svaki dan pojest jednu mendulu i popit jednu čašu vode. I tako mjesec i više dana. Mene je ta ideja naaaaravno! - očarala. Jer, iznad svega, ja sam iznimno lijen stvor. Od djetinjstva sam za jednostavno, a protiv kompliciranog. Dakle, očarala me ideja da "jedem" jednu mendulu dnevno i zalijem ju čašom vode. Mislim da sam uspjela dva ili tri dana tako. Dok se nisam srušila pred mamom. To je bio kraj. Dijete, ne mamine tolerancije. Iz nekog razloga, uvijek me e puštala radit gluposti. Otić u kino bez kaputa kad ti je ona oštro naredila da moraš obuć kaput....E to ne može! Došla bi ti u kino, otvorila vrata i pustila svjetlo unutra i svi bi vidjeli kako te je odvukla doma, na tvoj doživotni šok i užas, naravno! Ali pustit dijete da jede jednu mendulu na dan...Nema problema! Ili da prkosno izjavi kako se seli, noseći vrećicu s najnužnijim niz stepenice. No problem. Hasta la vista baby!
Daklen, to je prva dijeta koje se ja sjećam.
Ja volim jest. 
Ja jedem i u frci. I u zbrci. I u tuzi, i od dosade, i kad sam nervozna i kad sam očajna...Onda trpam u sebe sve, bez velikog biranja. S ovim na umu, svako ko me vidi bi shvatio da sam živa mizerija. Ili nježnije rečeno, da sam imala puno više tuge i nesreće, nego uzbudljivih sretnih dana. 
Ko i ona princeza iz bajke.
Ma takve patnice svijet nije vidio. Da sam, kojim slučajem, umjesto prežderavanja utjehu nalazila u izgladnjivanju, sad bi bila samo sjena. I to nikako - zaobljena!
Ovo je moj veličanstveni početak držanja raznih dijata. Uvijek vrlo uspješnog - sve dok ne bi aterirala ko Wilde Coyote. Simbol uzaludnog truda jer mu sve operacije i jedndžbe padaju u vodu kad mu onaj mali projuri pred nosom (ko i meni uspjeh u mršavljenju i zadržavanju postignute kilaže. Tonaže!
Ako me neko pita koliko imam kila, neka se ne nada odgovoru. A ako me sad kad izađem van još samo jedna osoba zaustavi i kaže da sam smršavila (A JA DORUČKUJEM RUM KUGLICE!
) ...ja ne znam šta ću! No, ako me bude volja, nastavit ću sagu o mršavljenju, i ostavit upozorenje.
Ne pokušavajte to kod kuće! Akterica priče nije iz ovoga izašla zdrave pameti!
btw-ovo je 251. post. To za suncokretu, koja se usudila natuknut da ne sračkam kak se šika! 
Za one koji se pitaju šta je bilo s psom. A otvorila sam joj vrata čim sam završila rečenicu. Ipak, pas mi rijetko cvili pa je valjda duže bez cviljenja čekala. Ja bi rekla, tvrdoglavo. Ili bezbrižno. No onda joj dosadilo i veselila se kad sam joj otvorila. (Inače, mene moj pas uzima zdravo za gotovo i svima se uvija,vrti guzom, puzi, dodvorava, maše repom bjesomučno. Samo meni ne.
)
Evo slike di se igra s frendićem. Da ne kukate "Jadan mali pas!" A ne ja ...jadna da jadnija ne mogu bit!
Post je objavljen 03.01.2009. u 09:57 sati.