Marketing
Upravo je ovaj post trideseti. I želim napisati nešto o mom ulasku u svijet blogova.
Prvi blog koji sam napravila bio je točno na rođendan moga brata. Sjećam se kad si mi ti Anita pomagala što da napišem u prvom postu. Riječ blog bila mi je potpuno strana stvar. No kad sam počela pisati sve se promijenilo. Mislim, sad da zatvorim ovaj blog da bih osjećala nekakvu prazninu. Stvarno je lijepo kad svoja razmišljanja i događaje iz života možeš podijeliti s nepoznatim osobama. No te nepoznate osobe malo pomalo postaju jako drage osobe. Jednostavno ih
upoznaš
. I čini ti se kao da ih poznaješ cijeli život. Jako lijep osjećaj. 
I lijepo je što ti te osobe mogu dati primjer kakav ti možda ne mogu dati ljudi s kojima živiš ili s kojima si u bilo kakvom odnosu. A to veoma cijenim. Mnogo sam naučila iz toga što imam blog i što čitam razne postove. Zar nije lijepo biti na internetu i učiti. Dobro. Ne učimo uvijek. Samo kažem da ima blogova koji mogu poučiti o nekim stvarima. A ima i blogova koje pišu ljudi koji nemaju ni trunka pameti u glavi. Pišu o glupim stvarima koje nemaju veze s vezom. No dobro. Imala sam i ja glupih postova.
Ono što mi je najsmješnije je to što većina mladih ima blog samo kako bi imala 200 kommova (kako oni kažu). Mislim. Imaš li blog zbog sebe ili zbog drugih. Što će ti blog ako će ti komentari biti samo "Hey, super blog, posjeti i ti moj." Kakve koristi od toga. Umjesto da komentiraš i čitaš druge postove, ti ostavljaš neke jadne rečenice koje mnogim ljudima idu na živce. Takvih je blogova nažalost mnogo. Ne mogu vjerovati kako sam brzo odrasla. Dobro, nisam u potpunosti odrasla.
Osjećam se starijom. Ponekad razmišljam o stvarno nebitnim stvarima. "Ako stalno razmišljaš o tim nebitnim stvarima, možda su te nebitne stvari zapravo bitne.?" Rekla mi je to moja prijateljica kad sam joj se jadala. Ali ja mislim da te stvari uopće nisu bitne. Možda je to samo neka pojava u ovom mom adolescentnom razdoblju. Mislim da i je tako. Večeras sam išla u šetnju s mamom i tatom.
Razgovarali smo. I lijepo se družili dok smo šetali kroz snježnu zimsku noć. Imamo snijega. Da. Baš je lijepo kad odvojiš vremena i porazgovaraš s ljudima koji su najvažniji u životu. U 2009. ću se potruditi odabrati siguran i zadovoljan put. Biti uporan. Biti uporan je velika osobina. Ja nisam uporna. No nikada nije kasno da to i postanem. Nadam se da ću ovu godinu biti uporna te si osigurati lijep i sretan život. Uh, što otežavam.
Ipak glazba liječi rane.
Ipak glazba liječi bol.
Ipak glazba umiruje dušu.
Ipak je glazba život.
s prvog bloga.
I eto jedna pjesma. Koju jako volim.
Uživajte.
Dire Straits - Brothers in Arms
Post je objavljen 02.01.2009. u 21:24 sati.