1. čitanje: Sir 24, 1-2. 8-12
Psalam: 147 12-13. 14-15. 19-20
2. čitanje: Ef 1, 3-6. 15-18
Evanđelje: Iv 1, 1-18
Nekako smo u sredini božićevanja. Pred nama je još starodrevni blagdan Bogojavljenje i blagdan Krštenja Gospodinova; stoga bismo si mogli postaviti pitanje: Što meni kao vjerniku znače ovi blagdani? To pitanje je naglašeno samom biblijskom porukom koju smo upravo slušali. U njoj je sažeto cjelokupno otajstvo Božića koje je sadržano u največoj otkupiteljskoj tajni Kristova utjelovljenja, a to je naše pobožanstvenjenje.
Tajnu Kristova otkupljenja skloni smo tumačiti previše jednostrano. On, Isus, Sin Božji došao je na svijet da nas svojom žrtvom pomiri s Ocem i da nas otkupi iz ropstva grijeha; ali sve se to ipak previše shvaća kolektivno i u nekoj prenaglašenoj horizontali. Kao da je Krist jedina vertikala koja se spušta u horizontalu – Crkvu. Tako je i spasenje prenaglašeno kolektivni čin u kojemu pojedinačna odgovornost igra malu ili nikakvu ulogu, pa je naglašeno opredjeljenje a ne posvećenje.
Zdrav katolički nauk vidi u Kristovom utjelovljenju poziv na pobožanstvenjenje. 'Djeca se Božja zovemo i jesmo', a da bismo to doista bili potrebna nam je vertikala ili pobožnost, koja se ostvaruje kad živimo po Božju, onako kako On hoće.
To krhko Otajstvo u 'podrtoj štalici' (kako pjeva naša božićna pjesma) ili u krhkom kruhu sv. Euharistije dana nam je da joj se približimo i da u noj upoznamo mudrost Božju.
Današnje prvo čitanje iz tzv. mudrosne literature Staroga zavjeta shvaća mudrost Božju ne samo kao Božji atribut, nego kao neki zasebni entitet u kojemu su sv. pisci Novoga zavjeta prepoznali Krista Mudrost Božju (Hagia Sofia).
Ta se Mudrost Božja utjelovila kao Božja Riječ, što nam svečano objavljuje u svojem poznatom proslovu Ivan apostol ili kako ga još zovu teolog ili bogoslovac.
Bog nije 'Osamljenik' svemira, nego Ljubav koja se daje spoznati po razumnim bićima i kadra je proizvesti vrhunce radosti kod onih koji za njom teže.
On ne ostaje u sebi nego se daruje kao to lijepo izriče II Vat. Koncil u svojem dokumentu ( DV2): ''U svojoj dobroti i mudrosti odlučio je Bog da objavi sebe i da saopći otajstvo svoje volje po kojemu ljudi po Kristu, Riječi koja tijelo postade, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu i postaju zajedničari božanske naravi. I tako tom objavom nevidljivi Bog u bujici svoje ljubavi zapodijeva razgovor s ljudima kao prijateljima i s njima druguje da ih pozove u zajedništvo sa sobom i da ih u nj' prigrli.''
Mudrost se Božja utjelovila i u našem narodu prije trinaest stoljeća, kako to rado s ponosom ističemo. Ponašamo li se mi kao oni koji su tu Mudrost upoznali i prihvatili ili je i moje božićevanje ostalo uglavnom na stereotipnim običajima kojima se razbija monotonija ovog pomalo depresivnog godišnjeg doba?
Molitva vjernika
Izrecimo svoje molitve i prošnje Bogu Ocu da nam u svojoj dobroti podari mudro srce kako bismo ga bolje upoznali i postali njegova svojina.
1. Za svetu Crkvu katoličku; da procvjeta darovima utjelovljene Mudrosti Božje – Molimo te.
2. Za papu, biskupe, svećenike i sav narod Božji; da se u nama očituje Mudrost Božja. – Molimo te.
3. Za kršćanske obitelji; da ''udome'' Boga utjelovljenoga, na svoju sreću i blagoslov. – Molimo te.
4. Za našu župsku zajednicu; da spremno traži Božju blizinu. – Molimo te.
5. Za one koji su u nevoljama; da im Novorođeni bude pomoć i utjeha. – Molimo te.
6. Za one koje muče duševne i tjelesne boli; da ih Riječ Božja ojača. – Molimo te.
7. Za pokojne: da uđu u Kraljevstvo nebesko. – Molimo te.
Ponizno molimo Gospodine, neka svaka naša molitva i prošnja bude uslišana po Sinu tvome Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
Post je objavljen 02.01.2009. u 17:16 sati.