Pregled posta

Zdenka kuži o čemu pišem... :)

Na prelasku iz Stare u Novu godinu na blogu koji piše Kinky Kolumnistica vodila se rasprava na temu preljuba. Tema je izazvala veliki interes… pa je tako i mene zaškakljala da napišem dva komentara….i sada ovu temu… iako inače izbjegavam ovakve teme. Tema je odlična jer govori o problemima s kojima se sreću ljudi u svom svakodnevnom životu. U samoj temi kod Kinky, a i kroz većinu komentara sav bijes je usmjeren na muškarce preljubnike, na krize u njihovim brakovima i pokušava se opravdati ponašanje slobodnih žena koje piju vodu na tuđim izvorima… u trenucima krize.
U temi….kao i u komentarima svatko brani svoje životne izbore. To je normalno. Pa sam i ja osjetila potrebu napisati nešto na ovu temu iz svog kuta… iz svog iskustva i svega onoga što vidim oko sebe.
U prvom komentaru kod Kinky sam napisala:
Tema ti je odlična... u velikom dijelu se slažem s tobom.... ali ipak moram istaknuti da je pomalo spolno šovinistička, jer su u centru tvog promatranja muškarci preljubnici.... okruženi ženom i ljubavnicom. Iste situacije se dešavaju i obrnuto... kada žene varaju muževe... a iza toga stoje neki ljubavnici. No svi mi imamo pravo odvojiti crtice, sličice ili dijelove života koji nas zanimaju... pa samo njih obraditi.
Bit ove teme su predrasude u društvu. Naše društvo ih je prepuno... i ne samo kad su u pitanju odnosi između žene i muškarca, kad je u pitanju brak.... naše predrasude su toliko široke da nas razjedaju na svim područjima života.
Osobno smatram da je na ovu temu strašno teško pisati ovako općenito. Svaki čovjek je jedinka za sebe..... za šarenim svijetom u sebi. Pa se onda te naše posebnosti odražavaju i u braku, u preljubima, u vjernosti, u iznošenju predrasuda. A svi imamo bar neke predrasude... Svaka životna priča je toliko posebna... da ih je teško sve objediniti i imati čvrst stav na ovu temu.
Razarači i razaračice brakova postoje. Oni su ponekad učesnici tih brakova... ponekad su jahači sa strane, a najčešće su svi oni udružena ekipa u rušenju i razaranju. Puno je lakše rušiti i razrarati - no graditi. Sve što je razoreno je neuspjeh. A svi mi kod osobnih neuspjeha imamo potrebu tražiti krivce svuda oko sebe..... i preskočiti promisliti o svojoj krivnji... priznati vlastiti doprinos u razaranju.
Mislim da uvijek i baš uvijek trebamo promišljati o sebi i svojim postupcima... o svojim željama, svom načinu života... o svom ponosu i principima. Iskustva drugih ljudi nam mogu pomoći u izgradnji osobnih stavova.... ali svi bi se više morali truditi da manje sudimo druge, jer vrijeme koje potrošimo na prosuđivanje tuđih života oduzimamo sebi.... a sve vrijeme koje potrošimo uzalud je pobjeglo vrijeme... koje nam nedostaje u osobnoj izgradnji.
Zato na ovu temu mogu napisati kako se do sada u svom životu vidim kao graditeljica. Cijelog života sanjam i po nacrtu svojih snova izgrađujem život. Ako želim biti poštena moram priznati da sam veliki dio svojih snova ostvarila. Svima nam... i baš uvijek nedostaje još nešto... ali to tako mora biti... jer nam inače ne bi bilo napeto živjeti.
To veliko gradilište.... u izgradnji mojih snova prepuno je uspona, padova, radosti, tuga... a temelji su zalijevani suzama radosnicama, suzama tuge, suzama ljutnje.... U toj izgradnji djelić snova su nestajali.... ugasili su se... ali zato su sanjani novi.... I to je život.
Dok sam gradila... nemajući vremena viriti u tuđa dvorišta.... na mom gradilištu je bilo i onih koji su me pokušavali zaustaviti u gradnji... srušiti ono što sam stvorila. Do sada to nitko nije uspio. Nitko nije uspio baš zato... što sam u svim nasrtajima uvijek prvo problem tražila u sebi... nikada u drugima. Branila sam svoje snove.... nikada jurišala na tuđe. Tuđi životi su mi svetinja, ali moj san je najveća svetinja i za njega se imam pravo boriti do zadnjeg daha. Taj stav me je do danas sačuvao.
I u temi, a i u komentarima se neprestano ističe kako ne bi bilo moguće „razarati“ tuđi brak da on štima. Ta tvrdnja se iznosi kao da je najnormalnija stvar na svijetu uletavati sa strane u nečije živote… samo zato što su u krizi.
Jedna komentatorica je navela kako je mogla biti iskorištena u trenutku pijanstva… u svom trenutku slabosti, ali istovremeno ističe kako se u brak ne može uletjeti kao treći ako sve štima. Odgovorila sam:
Navela si situaciju u kojoj si bila ranjiva... jer si bila pijanja. Znači... sex se mogao dogoditi - jer u jednom trenutku kod tebe same nije sve štimalo kako treba. E... pa tako ti je i sa brakovima. Normalno je da svaki brak ima svoje dobre i svoje loše dane... jer ih ima i svaki pojedinac. Kao što je odvratno kad muškarac iskoristi pijanu ženu... jednako je tako odvratno kada slobodna žena iskoristi nečiju privremenu ili trajnu krizu u braku. To podsjeća na lešinare i hijene. Naravno da je za preljub kriv preljubnik.... ali to ni malo ne umanjuje činjenicu da je netko pokušao zadovoljiti neke svoje potrebe u trenutku kad su neki ljudi imali problema.
Poznajem puno žena koje su pokušale izgraditi svoju sreću na taj način..... među njima je čak i moja majka. Ali ne poznajem ni jednu koja je u tome uspjela... Nijedna od tih mnogih žena nije zadovoljna i sretna.... jer u trenutku uplitanja svaka misli da ima pravo na novi početak i ne razmišljaju da dobivaju muškarca s obvezama (uglavnom su u pitanju djeca)... koje on ima dugi vremenski period, ni jedna ne razmišlja da će i njihov brak kad tad upast u krizu... a svaki brak ima krizu. Ako ti je netko rekao da mu brak nikada nije bio u krizi - lagao je! Kao što se sreća ne može izgraditi na tuđoj nesreći... isto tako se ne može izgraditi na prevari... bez obzira što u tom trenutku taj muškarac ne vara ljubavnicu, nego ženu. I svaka se nada... da je ona najposebnija na svijetu... i da se to njoj neće dogoditi... jer će njen brak štimati... :)
Svaka žena... koja drži do sebe ne upušta se u takve kombinacije. Jer ako žena ima samopouzdanja i zna što želi... tada zna da ima pravo biti kraljica samoj sebi... ima pravo biti prva... i ne mora pobirati tuđe ostatke... ne mora čekati nečije krize da bi dobila malo mrvica... jer gorke su te mrvice.
Za preljub su uvijek „krivi“ preljubnici... ali malo prestrastveno branite kod "razaračica" njihov status. Činjenica da je „kriv“ preljubnik ne znači da su one pune vrlina. :)
Eto….toliko od mene na temu „razaračica“… a sada ću nastaviti o preljubu.
Zanimljivo mi je čitati moje stare komentare na forumima… koje sam pisala prije deset godina na tu temu. Sada se smješkam samoj sebi….jer mi je život osobno, a i gledajući ljude oko mene pokazao da stvari nisu tako crno bijele i da je moj stav bio previše isključiv.
Danas znam da mene nitko ne može prevariti, kao što ni ja nikoga ne mogu prevariti. U životu možemo prevariti jedno i samo sebe….a ljude oko sebe možemo povrijediti svojim lošim osobinama….a varanje bilo koje vrste je loša osobina.
Isto tako danas znam da je svaka osobna priča toliko šarena… puna tisuću razloga za razna ponašanja i da ne valja suditi na temelju površnih informacija kojima raspolažemo o drugim ljudima. Svatko ima pravo na vlastiti izbor i vlastita ponašanja….. i svakome od nas, ali baš svakome računi dolaze na naplatu nepogrešivo.
Znam jednu prekrasnu mladu ženu. U braku joj se desila katastrofa… kad je imala tridesetak godina. Muž je stradao….ostao je teški invalid. Njegovo zdravstveno stanje je takvo… da svatko tko imalo misli zna da više nije i neće biti u mogućnosti toj ženi pružiti seks.
Ostala je s njim. I sada, ako se ta žena „snađe“ sa strane… ima li itko pravo tračati, suditi i osuđivati? Ima li itko pravo očekivati od mlade i zdrave žene da više nikada ne osjeti dodir, da ne zadovolji zov svoga tijela… nagone koje nije sama sebi ugradila… nego je s njima rođena? Njena odluka… da ostane do kraja života uz bolesnog muža je odluka hrabre i poštene žene. Ona je u mojim očima zbog te odluke velika do neba! I zar bi u takvoj situaciji netko imao pravo reći….brak im ne štima pa ga se zato lako može razoriti? Ili ima li itko pravo osuditi istu tu ženu ako se napila vode kad je bila žedna…. negdje, a da to nije ugrozilo njenu odluku da skrbi o bolesnom mužu do kraja života?
Što znače krize u braku? Kriza je svakako trajni ili privremeni nedostatak seksa…. jer seks je jedna od najvažnijih stvari… ma koliko mi to htjeli priznati ili ne priznati. Taj nedostatak (bez obzira zbog koga se desio) može biti trajan ili privremen. Najčešće su mu uzrok razne bolesti… oporavak nakon poroda, razne operacije ili posljedice nekih bolesti.
Krize nastaju i kod nedostatka materijalne osnove da bi obitelj mogla normalno funkcionirati. Ako nema dovoljno novca da se kupi hrana i plate režije… tada je normalno da nezadovoljni, razočarani i uplašeni ljudi upadaju u osobne i bračne krize.
Krize u braku mogu prouzrokovati alkoholizam, razne druge ovisnosti….i razna uplitanja drugih ljudi sa strane… roditelja, „razarača“, „razaračica“, macho savjetnika iz gostione i niz drugih zainteresiranih za tuđe živote.
Mnogi pričaju da nestaje ljubav. Mislim da je tu varka. Nitko i baš nitko ne uspije sačuvati polet i zanos s početka veze. Doživljaj svakog početka je vrlo jak i titrav….i ne može se u toj snazi sačuvati kroz desetljeća. No itekako je dobar temelj za rast ljubavi prema partneru i prema samima sebi… prema izgradnji vlastitog sna.
Bez obzira na promjene… koje se dešavaju i nama i partneru ne znači da moramo odustati od svog sna. Možda se samo treba potruditi razumjeti, dokučiti i priznati sebi i drugima pravo na promjene… životnih stavova, pa čak i fizičke promjene koje nastaju starenjem. I kad malo pogledamo to šarenilo razno raznih kriza s kojima se pojedinci i ljudi u brakovima, a i izvan njih susreću….jasno nam je da ne možemo na isti način tolerirati ponašanja iz nužde i ponašanja iz čiste razmaženosti i sebičnosti.
Život piše romane… Svi smo mi glavni likovi svojih romana. Mislim da je najvažnije izgrađivati sebe u osobe kakve smatramo da trebamo biti. Zadovoljstvo mi može donijeti samo miran san i pogled u ogledalu (ne fizički). Od mene ne može učiniti manje vrijednu osobu moj muž ako poševi nekoga sa strane, ako me netko trača i ne slaže se s mojim izborom, ne može me zaprljati tuđe loše ponašanje… mogu me zaprljati samo moji vlastiti postupci. Svoja ponašanja često možemo sakriti pred drugim ljudima… ali nikada ih ne možemo sakriti od samih sebe. I tu je čarolija života.
Bitno je kod sebe izgraditi samopoštovanje i baš u svakoj životnoj situaciji… ma kakva ona bila, zadržati dostojanstvo, ponos i čuvati svoje principe. I tada nam nisu opasni ni oni koji varaju, tada nam nisu opasni razarači i razaračice, nije nam opasno što će selo reći.
Ako se netko ne ponaša u skladu s našim očekivanjima, treba si postaviti pitanje da li je netko kriv zbog toga… ili su možda naša očekivanja prevelika… možda taj netko ne leti do oblaka na kojem mi spavamo?
I u cijeloj ovoj temi zaboravili smo spomenuti riječ LJUBAV.
Ako nekoga volimo iskreno… tada nam je njegova osobna sreća važnija od naših osobnih zadovoljstava, ako nekoga volimo iskreno tada poštujemo njegove obaveze….ako nekoga volimo iskreno tada smo u stanju razumjeti da ljubav ne znači uvijek biti zajedno… Ako volimo sami sebe tada poštujemo sebe, ali i druge. Voljeti sebe ne znači biti sebičan i agresivan u nastojanju da poput razmažene djece zadovoljimo neki svoj hir. I mislim da je strašno važno shvatiti da novi počeci ne postoje. Svima nam je početak u trenutku rođenja… a sve što se kasnije dešava teče poput rijeke. Ne možemo brisati svoju prošlost… svoje postupke… svoje stare odluke….zaboravljati preuzete obveze. Bez obzira na promjene koje nam se u životu dešavaju… našu osobnost čini baš sve što smo učinili tijekom života. A pravu istinu možemo vidjeti samo kad sjednemo sami sa sobom… okrenemo se unazad i pogledamo rezultate. A naši rezultati su najbolji odgovor na pitanje koliko smo zadovoljni sami sa sobom…


Post je objavljen 02.01.2009. u 10:25 sati.