Ne mogu nocas spavati. Gledam van kroz prozor obrubljen mojim plavim lampicama. Nije palo mnogo snijega, ali to je onaj pravi, hladni, skripavac koji je temeljito pokrio dvorista, krovove i automobile. Uzivala sam u danasnjoj setnji! Nedostaje mi snijeg, duboki snijeg koji sjaji u noci. Toplo mi je, u kaminu lagano gori vatra. Lijepo mi je.
Dugo sam zivjela s nesanicom. Godinama. Naucila sam tada odmarati i uspavljivati dio po dio tijela kako bih prezivjela. Tada sam bila odlicna ucenica i studentica, posebno sam voljela uciti strane jezike i matematiku. Imala sam svjezinu. Stekla sam mnogo prijatelja.
Onda sam odlucila nauciti spavati. Spavanje je donijelo mir, ali odnijelo energiju i zelju za ucenjem novog. Volim spavati! Trudnoca me jos vise uljuljala u san. A sada mi najednom nedostaju oni moji budni dani. Promatram svoj svijet, ne spavam.
Post je objavljen 02.01.2009. u 00:52 sati.