Marketing
Prosvjed solidarnosti s palestinskim narodom u Gazi
Nažalost, kraj godine 2008. označen je masakrima u pojasu Gaze. Prosvjedi se organiziraju u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Ne znam zašto je organiziran ispred džamije, a ne ispred izraelskog veleposlanstva (Ulica grada Vukovara 271) gdje bi bilo logično, ali ipak ću biti tamo. U skladu s pacifističkim načelima, solidarnost treba izraziti s onim, tko je slabiji.
Lako je "ne miješati se". Jednostavno sjediš i šutiš, a oko tebe strahote. Nasilje, "ne-mir". Za mir se treba moći boriti - makar to bilo, po jednom jetkom vicu, kao "j***** se za nevinost". To je dijalektika, koji povremeno spominjem - staromodna riječ "kontinentalne" filozofije, bez koje se međutim ne može shvatiti čovjeka i njegov svijet.
Prenosim sa facebook event info Prosvjed solidarnosti s palestinskim narodom u Gazi
Pridružimo se prosvjedu protiv masakra u Gazi, za mir i stabilnost na Bliskom istoku i u svijetu u petak, 2.1.2008. u 13,30h ispred džamije u zagrebačkom Folnegovićevom naselju.
Posljednji brutalni napad Države Izrael na opkoljeni grad Gazu u okupiranoj Palestini rezultirao je stotinama mrtvih. Suprotno onome što tvrdi izraelska vojska, ne gađaju se i ne stradavaju “teroristi”, nego obični ljudi i djeca u bolnicama, stambenim zgradama, na ulicama i sveučilištima. Svojim izjavama Izrael je još jednom pokazao kako svakog Palestinca smatra “teroristom” i opravdanim ciljem.
Ovo bombardiranje tek je zadnja epizoda tragedije koja već šezdeset godina čini svakodnevicu života na Bliskom istoku. Nakon što je stvorena jednonacionalna država Izrael na palestinskom teritoriju uz potporu zapadnih sila, palestinski narod izložen je ubojstvima, apartheidu, izbjeglištvu i životu u logorima.
Niti jedan narod ne može biti slobodan dok tlači drugi narod!
ORGANIZIRAJU:
Društvo hrvatsko-palestinskog prijateljstva
Crvena akcija
Nešto više informacija o događajima prenosim sa bloga ambienti-palestine.blogspot.com:
U dosadašnjim izraelskim napadima od subote 27. prosinca 2008. u 11:30 ubijeno je najmanje 417 Palestinaca, a ranjeno ih je više od 2000, uključujući 250 teško ranjenih. U Izraelu su u istom periodu palestinske rakete ubile 4 Izraelaca i ranile njih oko 90. U proteklih 8 godina, otkako se ispaljuju rakete na Izrael iz Pojasa Gaze, u takvim je napadima ubijeno 22 Izraelaca, uključujući 4 poginulih od subote. Izraelska „reakcija“ na palestinsku reakciju na izraelsku provokaciju i kršenje primirja 04. studenog 2008. pretjerana je i neopravdana.
Stanovnici Pojasa Gaze izloženi su izraelskim bombardiranjima na najgušće naseljenom području na svijetu. Izraelske snage u Pojasu Gaze napadaju civilne i druge ciljeve koji ne predstavljaju legitimne vojne mete. Napadane su civilne kuće, bolnice i džamije, škole, sveučilište i studentski dom, kola hitne pomoći.
Osim što su izloženi pretjeranim i namjernim napadima koji ne razlikuju vojne od civilnih meta, civili u Pojasu Gaze (uključujući više od 750 000 djece, tj. više od 50% stanovništva) nemaju skloništa u koja bi se mogli skloniti i ne mogu izbjeći jer su granice Pojasa Gaze zatvorene. Nema sigurnog područja ni skloništa na koje bi mogli pobjeći i zaštiti se od izraelskih bombi. Bolnice u Pojasu Gaze nemaju dovoljno lijekova ni opreme, ni liječnika, ni prostora za sve ranjenike. Novinarima je onemogućen ulaz i izvještavanje iz Pojasa Gaze. Uz sve to ide i humanitarna kriza koja je namjerno izazvana posljedica nečovječne izraelske blokade. Ljudi su u Pojasu Gaze nezaposleni, siromašni, pothranjeni, gladni, nemaju kruha, nemaju struje, nemaju lijekova, sve zahvaljujući izraelskoj blokadi.
Izraelski nekažnjeni zločini protiv čovječnosti u Gazi mogući su zahvaljujući šutnji i podršci zapadnih i naših političara. U cijelom svijetu se već nekoliko dana održavaju prosvjedi solidarnosti s Palestincima. U San Franciscu se prosvjedi održavaju već 3 dana, a jučer su prosvjednici zaustavili promet.
The civil society in Israel calls out to the international community: STOP THE WAR IN GAZA!
Since Saturday December 27th, the Israeli Air Forces have been bombing the Gaza strip. Until now (Tuesday morning), more than 374 people were killed and over 800 were injured. The horror images from Gaza show blood, body parts and destruction everywhere. Hospitals are overflowing, while the Strip’s largest storage of medical supplies was bombarded. The Israeli government is threatening that this is to be only the beginning.
We, Jewish and Palestinian citizens of Israel, are horrified by the actions of the government and the army. We oppose this war and demand to end the suffering inflicted on the people of Gaza.
We demand:
*An immediate ceasefire and an end to all Israeli military operations
*An immediate access to Gaza for ALL humanitarian aid and supplies
*Permanent lifting of the siege and all restrictions on movement of people and goods to and from Gaza.
Mass bombardment and killing are not self-defense. The Israeli government’s actions represent the main threat to the residents of the south and of Gaza. Four Israeli citizens have already died in the south of Israel of missiles fired in response to this attack. We are all hostages of our government.
The Israeli occupation of the West Bank and Gaza Strip and the entire conflict in the Middle East are fueled by international economical and political interests. This war, too, is backed by the silence of the European Union and the support of the USA in the Security Council of the UN. The blood is on their hands as well as on ours.
We alone cannot stop this war and bloodshed. We call upon the international community and ask for your help.
Neke opće informacije pogledajte na: Free Gaza Movement
Ja sam o ovoj depresivnoj temi napisao jedak kraći tekst ožujka prošle godine, na kolaborativnom blogu pollitika.com.. Prenosim ovdje. Načelne ocjene stoje; o tome, kako stvari danas stoje među samim Palestincima, ne znam dovoljno, ne mogu procijeniti koliko su koji elementi važni. Ali siguran sam, da ne stoji kako samo treba iskorijeniti zaluđene fanatike, koji sanjaju o djevicama u raju kao nagradi za mučeništvo, pa će onda preostali Palestinci krotko prihvatiti svoju sudbinu. Njihova domovina je okupirana, njihov narod živi u krajnjoj bijedi, milijuni žive u prisilnoj dijaspori kao nekad sami Židovi - imaju trajne razloge za pobunu zbog nacionalnih i socijalnih razloga.
Tijekom prve polovice 1990-ih imao sam više kontakata s nekim Palestincima. Mnogi su studirali u Zagrebu, što je olakšavalo komunikaciju. Bio sam i u sjedištu PLO u Tunisu.
Palestinci, koji žive u egzilu, ponose se time da imaju najveći postotak visokoobrazovanih među arapskim narodima. U trenutku kada je bila donesena odluka o stvaranju dvije države, Palestine i Izraela (potonja je okupirala prvu i UN su, protivno načelima o nepovredivosti granica, to priznale i sada daju Palestincima samo nekakvu "autonomiju") Palestinci, po svojem osjećaju, još nisu bili nacija; u slijedećim desetljećima, to su postali.
Zapravo, uče od samih Židova i načina na koji su oni preživjeli i kalili se u dijaspori.
Zbog ljevičarskih pogleda, imali su velikih problema i stvarali velike probleme konzervativnih arapskim režimima u zemljama u kojima su boravili i borave kao izbjeglice, pa su ih ovi pobili možda ukupno više, nego Izraelci.
Taj ljevičarski element nije nestao. Naravno da mediji uvijek u prvi plan stavljaju vjerske fanatike, a među njima one zaluđene pričama o 70 (ili koliko već) djevica u raju. Ali koliko čitam okolo povremeno, vjerojatno je taj element manje važan. Ne moraš biti vjerski fanatik da bi se borio protiv okupacije svoje domovine; pa čak ni da bi žrtvovao svoj život.
Nažalost, obje strane uhvaćene su u nemilordnu logiku odmazde. Svaka akcija Hamasa odmazda je za prethodnu izraelsku, i obrnuto. Postoje oni, na obje strane, koji se tome suprotstavljaju i grade zajednički život, ali njih naravno nema na naslovnicama svjetskh medija.
Sada zaista najveću cijenu plaćaju siromašni Palestinci (inače, Hamas je dospio na vlast zahvaljujući masovnoj korupciji koja je nagrizla palestinsku autonomnu upravu, uz svesrdnu pomoć SAD i Izraela). Na dulji rok, cijenu će, smatram, platiti Židovi. Opkoljeni sa 100 puta više Arapa, ne vidim kako mogu na rok od slijedećih 50 ili sto godina opstati ako su u permanentnom ratu s njima. Mislim da će ponovo biti dijaspora.
Šteta. Artur Clarke je u jednom svojem romanu opisao budućnost, koliko se sjećam oko sredine 21. stoljeća, u kojem su oni uspjeli doći do razuma s obje strane i spojiti svoje izvaredne resurse (Izraelska tehnologija, obrazovanje, izvanredna organizacija - Arapska nafta, mase i 500 godina izvanrednog nasljeđa Bagdadskog kalifata), pa je semitska zajednica jedna od najmoćnijih svjetskih sila.
Post je objavljen 01.01.2009. u 23:24 sati.