Marketing
Bum
Želim vam sretnu i uspješnu Novu 2009. godinu.
Izlazim jučer oko 21h iz stana, a vani ko u Jeruzalemu. Puca se na sve strane. Možeš dobiti PTSP šetajući ulicom. Mogu razumjeti one što pale rakete, jer rakete imaju nekakav vizualni efekt, ali nisu mi jasni oni sa petardama. Bez ikakva vizualnog efekta, samo čuješ ŠŠŠŠŠššššš...BUM. Nije mi jasno zašto bi netko dao pare za to. Bolje bi bilo da snime taj zvuk pa nek nabiju slušalice u uši (ionako ih većina ni ne vadi iz ušiju) i pucaju koliko ih je volja. Uštedit će nešto para, a neće smetati drugima.
Izgleda da nam je društvo opsjednuto ratom. Djeca imaju igračke koje imitiraju oružje, oni nešto stariji se igraju rata na paintballu, a oni nešto stariji koji su imali malo manje sreće se igraju rata sa pravim oružjem. Filmovi su puni kriminala i rata. Najveći udio na tržištu video igara otpada na “pucačine” (barem je tako bilo dok su mene zanimale video igrice, sumnjam da se od tada nešto bitno promijenilo). Ako iz udžbenika povijesti izbacite ratove ostatak gradiva možete staviti na jedan A4 list papira. Rat se prezentira kao nešto plemenito i nužno, a oni koji su ga prošli znaju da je to jako daleko od istine. Da se novci koji se ulažu u razvoj vojne industrije upotrijebe u plemenitije svrhe ratovi bi izgubili smisao, jer bi svi imali sve što im treba i ne bi bilo potrebe ratovati (neki bi vjerojatno opet našli neki razlog, ali vjerujem da su takvi ipak u manjini).
Nije sve tako sivo. Situacija se popravlja iz godine u godinu, barem što se tiče blagdanske pucnjave. Tko zna, možda za koju godinu (ili tisućljeće) ljudi shvate besmisao rata i pucnjave, a blagdanske vatromete prepuste profesionalcima.
Post je objavljen 01.01.2009. u 20:39 sati.