Pregled posta

ONI NAS ČUVAJU............. 2.dio

RIJEKA
Piše: Danica Juričić

Vatrogasci ne mogu kalkulirati sa brzinom odlaska na intervenciju **** Riječkim su vatrogascima najteže intervencije na brodovima **** Brodovi tvore čeličnu rešetku u kojoj radioveza ne funkcionira **** Riječki vatrogasci naslijedili su talijansku školu vatrogastva **** Riječani su bratimljeni s vatrogasnim postajama iz Trsta, Belluna i Verone **** Riječki vatrogasci svake godine organiziraju Memorijal riječke vatre **** Sječanje na Edu Surinu

Postaja u središtu grada u smjeni ima 31 vatrogasca i največa je vatrogasna postrojba u primorsko -goranskoj županiji:pokriva Rijeku i okolicu, a po potrebi odlaze na ispomoć po cijeloj županiji, pa i šire."Policajcu se možda i ne žuri previše na intervenciju pri pucnjavi,ali vatrogascu se uvijek žuri spašavati ljudske živote i imovinu." - kaže Igor Hrelja (43),zapovjednik smjene Javne vatrogasne postrojbe grada Rijeke, u jedno i županijskog vatrogasnog središta.

"Za sve ih se zove u pomoć - jednostavno, nema druge službe koja tog trenutka izlazi na intervencije:"Mi na to gledamo ovako:vi ste građani i trebate nekoga da vam pomogne. I mi dolazimo u pomoć. Vatrogasci su i usvijetu jedna od izuzetno interventnih organizacija" - kažu uglas i zapovjednik smjene Igor Hrelja i voditelj smjene Boris Kauzlarić (34).

Riječki vatrogasci imaju veliki broj intervencija na otvorenome (posebno na području Grobnika), ali i u priobalju, lukama, skladišnim prostorima i na brodovima u lučkom akvatoriju. U riječkoj je okolici i Inina rafinerija, termoelektrana, zračna luka na Krku, naftovod, Petrokemija.....puno zapaljivoga na malom prostoru. Novi su problemi i izazovi za riječke vatrogasce brojni dugački tuneli. Već za iduću turističku sezonu Rijeka će u svom središtu imati najduži tunel, kroz koji če teći i opasni teretni promet iz Luke.

Riječkim su vatrogascima najteže intervencije na brodovima. A upravo su po iskustvu i znanju u gašenju požara na brodovima najpoznatiji: ta je postaja gasila največi broj požara na brodovima i u vrijeme ex Jugoslavije. Vatrogasni zapovjednik Hrelja objašnjava zbog čegaje teško gasiti požar na brodu. "Kod stanova otprilike znamo raspored prostora, ali brod..... svaki je drugačiji. Brodski pogon, instalacije, pa teret goriva za strojarnicu.... Putnički brod ili trajekt za prijevoz automobila ima više garažnog prostora, stambene prostore u višim djelovima broda.Tankeri su posve druga priča. Za samo kretanje po brodu potrebna je vještina:svugdje su uski prolazi, strme stepenice, otvori". Vatrogasci ulijeću u nepoznati prostor u punoj opremi s aparatom za zaštitu dišnih putova.

Brodovi tvore čeličnu rešetku u kojoj radioveza ne funkcionira. Uz nemogučnost komuniciranja, slaba je vidljivost zbog dima. "Pipate i grebete po uskim prolazima i tako se snalazite u požaru. Na brodu je teško odmah locirati gdje je žarište požara. Sve eskalira, požar se širi, osječate visoku temperaturu u blizini, ali žarište može biti i nekoliko katova ispod vas. Cijela grupa vatrogasaca tada ide zajedno. Ne možemo brod iz Brodogradilišta Viktor Lenac izvesti van, potopiti ga i tako ugasiti požar, nego ga moramo ugasiti u brodogradilištu""- objašnjava Hrelja tešku i zahtjevnu akciju.

Riječki vatrogasci naslijedili su talijansku školu vatrogastva, a napose u radu na visokim objektima. Takvih u Rijeci ima oko 140, a intervencije na njima su eoma zahtjevne. Za vrijeme požara, spremište u visokim neboderima poprima funkciju dimnjaka "Ne koriste se liftovi, pa moramo pješke s puno opreme na tko zna koji kata, najvažnije je je brzo skloniti ljude sa stepeništa, jer tri udaha dima mogu biti smrtonosna.Što se tiče psiholoških momenata, nagledate se u prometnim nesrećama raskomadanih tijela, ali o tome dok spašavate ljude ne razmišljate. Jer ,nakon svake intervencije uvijek se osjeti jak pozitivan naboj. Kada nekome spasite život, to vas uzdigne i drži sretnim danima" kaže Kauzlarić.

Riječani su bratimljeni s vatrogasnim postajama iz Trsta, Belluna i Verone.Vjerojatno će se i slovenski vatrogasci iz Ljubljane uključiti u to bratstvo. Vatrogasci ne poznaju granice. Voditelju smjene Borisu kauzlariću u sječanju se usjekla priča o starčiću koji je zaspao dok mu se u kuhinji kuhao ručak - i izbio je požar . "Ušli smo mu u punoj opremi kroz prozor u sobu u kojoj je spavao. Naravno starčić se jako prestrašio. Poslije nam se ,iz zahvalnosti htio nekako odužiti ali nama je zahvalnost što možemo nekome spasiti život ili imovinu.To nam je posao" s ponosom naglašava Kauzlarić.

I ovdje su dečki jako povezani, zajedno žive, brinu se jedni o drugima. Svima je još u sječanju posljednja Kauzlarićeva nezgoda. Gasili su požar na krovištu, a na ulici su se kao i uvijek okupili prolaznici koji su sa sigurnosne daljine pratili gašenje požara. Boris je na krovu čekao rezervnu bocu s kisikom; skinuo je masku i učinio jedan pogrešan korak u stranu. Propao je pred svima kroz krov na stubište zgrade. Iza njega je kroz krovište suknuo plamen u kojemu je nestao vatrogasac. No Kauzlarić se javio da je živ i neozljeđen iako je pao sa visine od dva i po metra.

A one koji su stradali kolege ne zaboravljaju.Riječki vatrogasci svake godine organiziraju Memorijal riječke vatre, natjecanje u vatrogasnim vještinama za koje se prijavi do 23 ekipa u spomen na poginulog kolegu EDU SURINU . Reader`s Digest


Post je objavljen 01.01.2009. u 09:39 sati.