Dok se svitanje još bori sa ostatcima tame
a daleka svjetlost skida ljepotici noći
srebrnu haljinu,
tišinu razbija još pokoja
zalutala pjesma
sa ponočnog slavlja
zaustavljam se obali sna i
prisjećam se
njegove ljepote.
Čujem suptilne tonove svitanja i vidim san.
Zavolite ovaj dan,
dan u kojem se budite
bogatiji jednim snom,
zreliji jednom godinom,
sretniji novim svitanjem,
šapuće nam mjesećina pri odlasku.
Zavolite misli i sjećanja
šapuće nam sijač zvijezda
zaboravljenom muzikom tuge,
dozvolite srcu da diše,
šapuće nam krilati konj
koji nas je noćas
nosio na granicu između jučer i sutra.
Za mrkim čempresima svjetlucaju
iskre ljubićastog svitanja
Pred našim snenim očima
izrasta zdenac
s krilatim Amorom od kamena
koji nijem još uvijek sanja.
Zavolimo ovo jutro u kojem,
ruke sijača zvijezda
još uvijek prebiru po
nebeskoj harfi
tiho,
još tiše da nam ne ukradu san
da zvuke neke zaostale tuge
zamijeni cvrkut ptica,
da osjetimo miris
probuđenog cvieća
da umjesto usnule trave
tek naslućene mimoze
budu tepih kojim ćemo
bosonogi i još sneni
pozdravljati Danicu
i osjetiti da volimo,.
doista volimo
ovaj dan u kojem se budimo
bogatiji za jedan san
zreliji za jednu godinu
sretniji za još jednu istinu o životu .
Post je objavljen 01.01.2009. u 07:07 sati.