Hajde da svršim s tim sladunjavim opisima godine na izmaku i obećanjima za godinu koja dolazi prije nego mi istekne ovogodišnja zaliha struje u bateriji za moje skutno računalo. Naravno, po dobrom starom običaju, sjedim doma i nigdje ne idem, niti gdje ići želim, nisam tip od toga... Gledam susjedovu mačku kako brsti pšenicu pod borom i sporadično se igra s Isusom iz jaslica, zvecka zvoncem koje visi s plastičnog drveta ili pak izvlači devu (imam devu u jaslicama, umjesto vola....). Moj Pixie pajki u sobi, naždero se ostataka pršuta, Lady truli na termopeći, a ja piskaram gluposti... Ništa se posebno neće promijeniti sve do ponoći kada ću skoknuti do susjeda, promrmljati uvriježene fraze, popiti dec šampanja i odvući se u krevet. A onda, u prvim danima nove, treba započeti s učenjem za kolokvij iz evolucije...
Dakle, 2008. Obilježena neuspjesima i njihovim suprotnostima, ne znam čega ima više... Definitivno neuspjeha na području ispita, pronalaženja ljubavi svog života ili gubljenja kila, nadasve uspjeha u pronalaženju hobija i ispunjavanju slobodnog vremena. Francuski, gitara, znakovni, upisivanje hrpe kolegija, sve je to uzimalo djeliće vremena i ostavljalo me s hrpicom kroz dan raštrkanih minuta u kojima sam se pokušavao odmoriti. Divno, barem jedna stvar koju sam želio, sveopća zauzetost, se ostvarila.
Kao što već napisah, kilogrami i ljubav status quo. Istina, jedno će se preko ovih praznika promijeniti, ostavljam vam za zabavu da pogodite koje, iako nije tako teško. Drugo me počelo već polako nervirati i odlučujem privremeno dignuti ruke od toga i prijeći u ler. Promotriti stvari iz druge perspektive, poraditi na sitnicama za koje sam uvjeren da ih treba mijenjati, čuditi se nad nekim drugim sitnicama za koje sam bio siguran da su u redu... Znate već, preispitivanje samoga sebe i te nebuloze. Ponekad me uhvati takva potištenost što nemam „onog nekog“, a ponekad se osjećam „slobodno“ i sretan sam što se ne moram ni s kim svađati, činiti kompromise i sl. Kada se svi ti osjećaji zbroje i ponište, ostanem na nedefiniranom osjećaju indiferentnosti.
No zato sam tijekom ove suhe godine stekao još jednog, također suhog, muškog prijatelja i to zahvaljujući Ulfuz koja se u nj zaljubila. Sad mi još samo preostaje da joj ga preotmem jer već slovim za otimača dečkih. :)) Ono što će se nastaviti kroz 2009., a što je debelo započelo u ovoj godini, je dodatno zbližavanje dok mi ne postane sastavni dio života, kao što je to postao Miško. Pod uvjetom da čovjek bude od volje, naravno... Kada se to dogodi vjerujem da ću prestati skupljati najbolje prijatelje, dosta su dvojica, zar ne? Ili barem dok ne naiđe kakav treći neodoljivo sexy i pristupačan komad ;)
Sreća moja pa izvlačim samo dobre, fine, ukusne i goodlooking detalje iz života i pamtim ih pa stoga mogu reći da je 2008. bila dosad najplodnija godina! A što me čeka u sljedećoj? Pa, za početak, hrpetina ispita koji će obilježiti veljaču. Ovaj put se STVARNO radi o prekretnici i ako OPET sjbm matematiku i organsku kemiju, poludit ću i zbilja ne znam što će se nakon toga dogoditi. Nadam se da neću. Molite da to prođem. Hvala.
Nadalje, tu je dovršavanje francuskog.... Ubedirao me profesor koji nas je pitao želimo li s njim na tjedan dana na proputovanje Francuskom u srpnju, svi troškovi plaćeni, 400 eura. Želim, žarko, ali nemam čime. Oca neću pitati, ne pada mi napamet, ne želim. Mami sam rekao no vjerojatno je zaboravila. Osobno, toliko novca nemam. Dakle, ništa od uživanja u Francuskoj, osim ako se ne umiješa treća strana, u što čisto sumnjam. Baš bi bilo lijepo biti novčano dobro podmazan, ne da uživam u nepotrebnim glupostima nego da ne moram zavidno promatrati druge ljude kako mogu otići na jezično usavršavanje u neku zemlju, a ja se bojim pitati oca. Ne mogu zaraditi toliko novca, nemam kada raditi. Zbilja nemam. Istini za volju, sljedeći semestar možda bude malo lakši i možda budem imao jedan slobodan dan za raditi. Vidjet ćemo... Ne znam, uhvati me tuga kada shvatim da mi je, recimo, ta mogućnost odlaska u Francusku nadomak ruke, a opet tako daleko! Već znam što ćete mi reći, a ja vam odgovaram da je s mojom obitelji drukčije i da se tu na neke stvari (prioritete, kako god hoćete) drukčije gleda tako da znam što govorim...
Što me još čeka? Čeka me korjenita promjena režima prehrane, želim se potruditi skinuti još koji kilogram sa sebe i početi jesti zdravo ili barem zdravije. Zadnjih nekoliko mjeseci se trudim što više kretati, vježbati neke sitnice kada samujem doma... Rezultati su spori ali su tu... Do ljeta želim izgledati kao Brad Pitt! Hehehe, ma naravno... Uglavnom, ne baš kao on ali želim se prestati zibati kao vodeni krevet. Vidite, nikad nisam bio poželjne težine, uvijek sam imao previše viška. Čisto iz empirijskih razloga želim postići to da upadnem u gornju granicu „prihvatljivog“ (molim, primijetite debele navodnike oko ove riječi) i onda provjeriti koliko je svijet zapravo površan :))) Čisto eksperimenta radi, a ako nakon eksperimentiranja budem zadovoljan rezultatom, a što se može, a treba spojiti ugodno s korisnim :))) No znajući sebe, sve to će rezultirati jalom, ma već se vidim! :)))) Sreća od Boga što me to sve više veseli nego nervira :)))))
Dakle, osim ispita, dijete i francuskog, čeka me i ona godina nadoknade na faksu... Ta bolna točka za koju se iskreno nadam da se neće produljiti u crtu... I to je to... Ostatak je tabula rasa, čeka da bude ispunjeno... Weeeeee.... I`m looking forwad to seeing što će mi život servirati, sa ili bez rukavica na rukama! Možda naučim kakav ples, možda me Ulfuzina teta izbaci iz stana, možda ipak odem u Francusku!? Možda pronađem deset tisuća kuna na ulici, možda dobijem psa ili neku drugu živinu? Možda budem izbačen s faksa jer opet padnem matematiku pa ništa od svega toga? Tko zna, only time.... Idem sad malo Petoljetku natezati, sreća moja što ima oko mene gitara ko pljeve.... Neka vam je sretna, blagoslovljena i mirna nova; nađite ljubav svog života ako je još uvijek tražite, čuvajte je ako ste je našli, ne dajte je ni za živu glavu jer NEMATE POJMA koliko ste sretni....
Post je objavljen 31.12.2008. u 21:36 sati.