Marketing
Operacija 'Oluja'
Oluja – operacija Hrvatske vojske
Tijekom operacije HV kodno nazvane 'Oluja' oslobođen je dio Hrvatskog teritorija koji je bio pod nadzorom pobunjenih Srba (hrvatskih građana srpske nacionalnosti) koje je pomagao režim Miloševića iz Srbije. Vojna akcija, operacija 'Oluja', te pobjeda u istoj, uvelike je podigao optimizam Hrvata, ali i ostalih građana Hrvatske nesrpskih nacionalnosti. Naime, okupirano područje pod nadzorom pobunjenika bilo je jedna petina Hrvatskog teritorija koji je zamalo presjekao Hrvatsku na dva dijela. Neposredno pred samu provedbu vojne operacije, tadašnja Hrvatska vlada nudila je srpskim pobunjenicima gotovo idealan sporazum: na tom području Srbi su mogli imati svoju punu autonomiju (zastavu, jezik, pismo, vlastitu valutu, lokalnu policiju) u sastavu Hrvatske. Lokalni srpski vlastodršci odgovorili su još žešćim bombardiranjem hrvatskih gradova. Hrvatska tada više nije imala kuda, ili uzmak i poraz, ili vojna akcija. Neposredno pred provedbu vojne akcije Hrvatska vlada o svom naumu izvijestila je UN, a UN je službeno o tomu upozorio pobunjene Srbe. Bahatost srpskih pobunjenika potpuno im je zamutila razum, pa su oni nastavili s bombardiranjem hrvatskih gradova, ali i pripremati Planove u slučaju napada HV. U petak, ujutro u 0500, nadnevka 04. kolovoza 1995. HV je pokrenula operaciju s ciljem vraćanja okupiranih dijelova teritorija natrag u sastav Hrvatske. U žestokom naletu, tijekom prvih sudara postrojbi HV i pobunjenih srpskih paravojnih postrojbi, crta obrane pobunjenika pukla je na čak trideset mjesta, a postrojbe HV do kraja dana ušle su 15 km u okupirana područja.
Događaji su se redali munjevitom brzinom, pa je u samo tri dana srušeno uvjerenje o 'nepobjedivosti srpskog vojnika', a režim Miloševića pretrpio je prvi veliki udarac (pljusku). Operacija 'Oluja' uvelike je pomogla i međunarodnoj zajednici u smislu rješavanja cjelokupne situacije i poeta stabilizacije cijele regije. Snage HV za provedbu operacije Oluja bile su slijedeće: 80 000 vojnika (gardista, specijalista i specijalaca 1. ešelona) koji su napali u sastavu bojnog postroja, plus oko 70 000 domobrana koji su držali crtu (domobranski postroj 2. ešelona), te još oko 50 000 mobiliziranih vojnika koji su činili pričuvu HV. Sveukupno 200 000 vojnika. Svi ti vojnici bili su ustrojeni u 25 brigada, koje su imale potporu 2500 topova i minobacača, te oko 50 raketnih bacača (VLR). Na drugoj strani srpski pobunjenici imali su pod oružjem 50 000 paravojnika koje je podupiralo 250 topova i minobacača, te oko 25 raketnih bacača (VLR). Snage srpske paravojske bile su ustrojene u četiri korpusa (7., 15., 21. i 39). Pobunjenici su procijenili da će glavni smjer napada i glavni napor HV imati na smjeru Banovina – Kordun – Lika, pa su na taj smjer i koncentrirali sve teško naoružanje. Srpski 7. korpus trebao je braniti Knin, a još 17 000 paravojnika iz Istočne Slavonije trebalo je napasti Osijek i Vinkovce. Na crti bojišnice dugoj oko 700 km tako je sve bilo posloženo i uskoro je došlo do sraza dviju suprotstavljenih strana. Bio je to sraz dviju vojski koje su bile potpuno različite: vojske koja je bila visoko motivirana, dobro opremljena i obučena s vojskom razularene mase nekadašnjih 'teritorijalaca JNA' koji su okorjeli u zločinu i koji su u bijegu vidjeli jedini izlaz iz zloslutne sudbine nastavka borbi. Gubici HV bili su 173 poginula i 1011 ranjena vojnika, a gubitke druge strane još uvijek je teško pouzdano utvrditi poradi njihovih proturječnih podataka i izvješća.
Post je objavljen 31.12.2008. u 15:54 sati.