Marketing
Ne kužim
Dolazi i 2009, a ne želim novogodišnje odluke, spiskove, sumiranja i ostale kujcepalce; život ide dalje. Pa ću alternativno napraviti antilistu bez nekog dubljeg smisla, o tome kako ne kužim neke stvari i perspektive za 2009 su da niti neću. Niti sam, iako godine prolaze i postajem stariji i iskusniji - otkrio zašto je tako. Nisu niti neke bitne činjenice, ali što sad... Prije koji tjedan sam ušao u jedan razgovor ispred lifta, pa me potaknuo na ovaj nasumično nabacani izborić tek nekih iz mora stvari koje ne kužim. I nastavit ću odbijati shvatiti i u novoj godini.
Zimsko/ljetno vrijeme
Svake godine nam ga dva puta okrenu i onda razni Šprajcevi na kraju TV dnevnika očinski upozore na pomicanje sata (dobro, na današnji dan će jednako šeretski ispitati kolegice iz područnih studija "je li sve spremno u Osijeku/Vitovitici/Rijeci/Gospiću za doček nove godine"). I onako uz vragolast osmijeh samoljubivo, kao da su rekli najbolju šalu, kako "noćas spavamo duže" (ne spavamo duže,ne sjećam se kad sam spavao taj famozni sat dulje; a jedina korist je što taj dan imamo sat više spremanje prije nego Nasljednikovo opremanje za vrtić ne proguta svo vrijeme prije početka posla).
Mislio sam da postoji neki fizikalno-vremenski razlog poput gubljenja vremena zbog rotacije zemlje oko njezine osi, ali zbog toga se dodaje jedan dan svake 4 godine. Taj sat se pomiče jednostavno zbog toga da zimi, kad s "Remize krenu jutarnje prve kolone" (kako to kažu Haustori) -bude dan. Ne zanima me i svejedno mi je, da li je na mom jutarnjem putu ka poslu bijeli dan ili polumrak - zanima me da zimi POSLIJE posla uhvatim barem tračak dana, a time i ono malo optimizma koji se brzo zaledi pod sivim oblacima. Zašto po ljeti, kada je bezobrazno dugačak dan, isti još i više produžuju, a zimi i ono malo dana, (u)skraćuju?
Ne kužim.
Pušači
Ajde, da budem ipak donekle prigodan jer nas u narednoj godini očekuje apstinencija po bircevima. Poštujem zakone, a trudio sam se kao ovisnik o duhanu i do sada poštivati druge. Neću se osvrtati na zakon ili posljedice, no nikad nisam shvaćao nešto drugo.
Tako npr. logiku von oben pušača koji imaju obraza davati mišljenja o narkomanima. Ne samo o potrebi borbe protiv narkomanije iz usta saborskih zastupnika pušača, već i od pučkih duhandžija sto puta čuh kako su narkići glupi i slabi.
Ne kužim otkud mojim kolegama ovisnicima o duhanu građanska hrabrost pljuckati narkomane kao niža bića, ako je pljuckatelju njegova ovisnost o lakim drogama vjerojatno i jača od prosječnog narkomana na teškim drogama. Pušači bi ih trebali BOLJE razumjeti od drugih ljudi, ter se riješiti vlastite ovisnosti prije nego kritizirati tuđu. Smiješno je usput, u koji se TV cirkus pretvara nadrealna Valdecova "Istraga", pogotovo otkad je ušao križarski rat protiv zakona o uporabi duhanskih proizvoda. Koliko god sam ja prvi bio pušač....
Auti jurilice
Ne kužim logiku da sve više građana kupuje bezočno skupe i (pre)brze aute za vožnju po našim jednako preskupim autocestama, a da postoji maksimalno ograničenje brzine u cijeloj RH od 130 km/h. Nekmoli što će se to uredno dešavati i iduće godine, predviđenom financijskom armaggedonu unatoč.
Jedno su čak mnogokubikažni veliki auti, kombiji pa čak i džipovi (usput, vjerojatno najveća količina i koncentracija terenskih vozila u državi na jednom mjestu se može vidjeti upravo tamo gdje su najmanje potrebna - u centru Zagreba popodne), koje eventualno i barem malo mogu kvaziopravdati različite poslovne ili obiteljske namjene.
ALI, samo ilustrativno primjer vozila mog susjeda
Tko god kupi dvosjed koji ide preko 220 kmh, jednostavno je i nedvosmisleno obavijestio državu: "DA, ja, Miroslav Eugen Mutibabić, NAMJERAVAM sto posto kršiti zakon kupnjom ovog vozila. Tek osobne perverzije radi". I ne kužim zašto mu unaprijed, bez ikakve grižnje savjesti, država ne rebne godišnju prosječnu kaznu za kršenje ograničenja brzine.
Mlijeko
Znam više ljudi koji kupuju samo jedan "brand" običnog, netrajnog mlijeka. S npr. obavješću "uzmi mi Vindijino, bolje mi je od Dukatovog" ili čak da je neko "užasno". Sve iste masnoće, pomuženo od istih prostodušnih domaćih krava, s farma ili iz domova naših dragih seljaka-kooperanata, kratkotrajno sterilizirano i napunjeno u bocu. I ništa više, osim ako industrijalci mlijeka nemaju TAJNE sastojke koje nisu prijavili inspekcijama. Ne kužim, iako zavidim na takvom osjetljivom nepcu, dok meni isto tijekom vremena sve više otupljuje.
Dizalo
Stajah s Prvorođencem nedavno ispred jednog lifta i stisnem gumb za dolje. Htjeli smo naime dolje. I tako, dok smo čekali, jedna gospodična koja nam je stajala iza leđa, nestrpljivo stisne gumb za gore, uz poučni ton:
-"Trebate ga pozvati da dođe do vas, sigurno je u prizemlju"
E...u tom trenutku me podsjetila da odvajkada primjećujem ta dva oprečna mišljenja među ljudima liftovoznicima. Dobro, ima i treća, onih koji stisnu oba gumba za svaki slučaj i čekaju. Ali ipak....
Jedna ideja je da, stisnuvši gumb "dolje" ili "gore", kažeš dizalu da želiš u tom pravcu i prepustiš mu da sam isprioritizira u kojem će, njemu i ostalima koji su stisnuli najpodesnijem, vremenu doći do mene.
Druga pak ideja, a vjerovali ili ne, izgleda ona većinska ( obzirom koliko sam ljudi sreo, pogotovo u NSK dok još studirah) da liftu narediš "izvoli doći ovdje, ja sam gore/dolje". Ima doduše smisla kod liftova koji pokazuju na onom malom ekrančiću na kojem su katu (iako ni tada gumbostiskači nisu u pravu, jer i takvo dizalo mora imati vlastite prioritete prijevoza, a ne one koji se nama sviđaju pa mu kao neiživljeni podoficirčić JNA naređujemo) - ali to sam sto puta vidio i čuo od ljudi i kada lift NEMA ekrančić koji pokazuje gdje je trenutno. Ergo, ti ljudi su, uključujući i gospodičnu s početka, iako najčešće nisu sigurni gdje je lift, jednostavno pravovjernici načela DOĐI OVDJE umjesto ŽELIM TAMO.
Nekad je na liftovima pisalo "Želim:" ispred gumbića, pa je bilo jasnije....vratite "želim" u liftove. I pekmez u piroške.
Iako je moja dvojba da li ipak liftovi koji pokazuju gdje su trenutno, operiraju različitom logikom od ostalih liftova, pa imamo dvije vrste dizla. Ili ekrančić tek služi korisniku lifta kao orjentir koliko mu još treba.
Nevezano uz temu, općenito fali dobrih obavijesti po zgradama, poput ove na koju sam naletio u Dubrovniku(!)
Neću politiku u moju butigu
Od SVIH i SVUGDJE čujem "politika je kurva" ili "ni u snu da mi dijete bude političar" ili "neću glasati za ikoga", ili "ne zanima me uopće", a da ne pričam o tome što bi bilo da se oni npr. jednom podmetnu ili bave politikom. Stoga što sam i sam prilično politički neaktivan, na ovom blogu se rijetko izravno tužim na političare, pa tako očekujte i u novoj godini.
Jer, svom pljuvanju unatoč, doslovce se radi o najvažnijem zanimanju u današnjem svijetu. Oni su koji upravljaju našim životima, kojima dajemo svoj novac , koji odlučuju o ratu, miru, devalvaciji, koji utječu na naše plaće, privatnost i općenito život. A tobože ne zanimaju moje sugrađane.
Koji će, ako će išta više od "politika*kurva" ili "nisam glasovao", onda fatalistički reći "pas im mater", "ne dam gamadi, sav sam porez zatajio", "gle kud nas u propast vode". Svake godine, izborne ili neizborne poput naredne, istog ću se paisvnog grintanja naslušati.
NEMA žaljenja - sami ste dragi ogorčeni sugrađani, krivi za to. Nitko neće u političare, ili povesti proaktivnim primjerom (zašto ne i revolucijom ako vam smeta?). A iako svi bojkotiraju politiku i time postaju uzrokom problema - svi bi ipak kritizirali. E, ne kužim.
Nogomet
Najveća meni enigma, ne samo ove, nego i svih prošlih godina. Već predugo, zapravo. Posebno zašto ja uporno idem gledati nogomet? Konkretno, na utakmice mojeg gradskog luzerskog kluba, te privatne prćije jednog lopova zamaskirane u grupu građana. I vjerojatno ću ići i u 2009. I nervirati se zbog istog kluba!
Gnosei authon. Fakat. Postupak koji traje cijeli život.
Roditelji
Ove, još malo pa prošle godine, više puta sam naletio na roditelje za koje se zapitaš "ne kužim zašto ovi imaju uopće djecu" ili "ne kužim zašto im nisu službe već uzele djecu ili što ne dadnu djecu na usvajanje".
I zabadalo nosa kakav jesam (dok nisam postao roditelj, priznajem bio sam manje osjetljiv na te stvari), ja intervenirah.
Ali sad tek vidim da taj čemer ili iznošenje primjera nisu neka tema za kraj godine i kraj posta, pa ću o tome drugi put.
Uostalom, prekidam popis jer ne stignem više. Whatever....
Ali da ponekad ne kužim ljude ( & samog sebe) i ono što ih motivira, u dobru, a nekmoli u zlu - ne kužim.
Post je objavljen 31.12.2008. u 15:36 sati.