Hladna noć u prosincu
pamti najdužu minutu
koja u ponoć pratila je
nemirne uzdisaje.
Čule su se samo bas gitare
dok je u pozadini, prebučno
za moj ukus, šutio
simfonijski orkestar.
Nije da me strašno brine
nelogičnost mojih misli
jer kavanom su zapravo
puštali zavidno dragu glazbu
bez basova i bez buke.
I dok je dim tuđih cigareta
izazivao dvoboj suza
u meni,
od velikih sam riječi
najveće one pokušala izbjeći
jer voljela sam te,
i iskreno, to je sve.
Bilo je to doista sve.
Post je objavljen 31.12.2008. u 15:15 sati.