Danas završavamo pobožnosti posvećene ove godine uspomeni na sto pedesetu obljetnicu ukazanja Majke Božje sv. Bernardici Soubirous u Lurdu. Iz svega što smo govorili kroz ovo vrijeme mislim da vam na završetku ništa boljega ne možemo reći nego što su riječi nestvorene Mudrosti Božje, a koje Crkva stavlja u usta Bogorodici: ''Tako, dakle, sinovi, poslušajte me! Spasenje onima koji idu putovima mojim!'' (Izr 8,32)
1. A što vam je govorila naša nebeska Majka kroz ovih trideset minulih dana da bi je morali poslušati? Nije vam punila glavu fantazijama, kao što običavaju pisci raznih stihova po novinama, a kojima se ne hrane, nego dave milijuni duša širom svijeta. Nije vam punila glave basnama i pričama kojima se zabavljaju djeca. Nije vas vodila u kino dvorane koje podjaruju fantaziju, i prije dovode do zločina negoli do kreposna života pojedinca, koje ne znaju razlikovati dobro od zla kad gledaju što se odigrava u filmu. Nije vam čitala bulevarskih romana koji, kako se kupuju za jeftine novce, tako im je i jedina vrijednost da završe u peći, da i ne govorimo o ogromnoj šteti koju nanose mladenačkim dušama.
Nego što vam je govorila? Govorila vam je riječi života. Jer znate li što govori Gospod Bog? ''Ja, Gospod, Bog tvoj, jesam Onaj koji te je učio da činiš što ti koristi, koji te je vodio putem kojim trebaš ići'' (Izl 48, 17). Što bi nam drugo Majka Božja mogla govoriti nego ono što je korisno za naše duše, kad je Ona bila i ostaje dovijeka najvjernija službenica Gospodnja.
Učila nas je kroz ovih trideset dana ponajprije da uvijek budemo zahvalni Bogu za sve, pa i za golemo dobročinstvo ukazanja njezina u Lurdu prije sto pedeset godina. Golemo je to dobročinstvo, kao što ste vidjeli. Učila nas je da se uvijek ponizujemo pod silnu ruku Božju, ako želimo da nas oko Božje s miljem prati i uzvisi u dan pohođenja svojega.
Učila nas je da Bog naš nije nikakva mrtva stvar koja ne zna što se događa na ovom svijetu, nego biće živo, svemoguće, sveznajuće, koje će nam jednom suditi, pa prema tome gledajte da ne nasjednete smicalicama bezvjeraca, koji žele svemu svijetu nametnuti svoje vjerovanje.
Učila nas je promatrati čudesna djela Božja da se utvrdimo u vjeri u svemoć njegovu, i tako postanemo na neki način i sami svemoćni, kao što i slabi bršljan postaje jak kad se prilijepi uz stoljetni hrast.
Pokazala nam je veliku i divnu mudrost Gospodnju, koja se očituje u cijeloj prirodi, mudrost koja se služi neznatnim stvarima da proizvede najdivnije učinke. Učila nas je da se uvijek približujemo Bogu bježanjem od grijeha, pa će se i Bog približiti nama.
Učila nas je da je ona milosti puna i želi da od te svoje punine izlije i na nas obilje milosti svojim zagovorom kod Boga, samo ako je budemo marljivo zazivali molitvom ''Zdravo, Marijo'' i molitvom svete krunice.
Učila nas je da je naša jedina zadaća na ovom svijetu proslava Boga čitavim svojim životom, bilo na ovaj ili na onaj način, već prema staležu i zanimanju u kojem živimo.
Učila nas je da naša prava domovina nije ovdje na zemlji nego na nebesima. Učila nas je da je pravi život samo u Bogu, a ne u zemaljskim dobrima. Učila nas je da budemo na oprezu protiv zasjeda đavolskih, koji danas, izgleda, ima veću vlast nad svijetom nego ikada.
Učila nas je da se u tu svrhu neprestano molimo. Ne samo za sebe nego i za druge, napose grješnike, jer tako osiguravamo i spas vlastite duše. Učila nas je da se ne gubimo u tricama ovoga svijeta i ludoj znatiželji, nego da mislimo na ono što nam je Bog naredio.
Opomenula nas je na jednu izvanredno potrebnu stvar - pokoru, da ne bismo svi zajedno propali kao i oni Galilejci, čiju je krv pomiješao Pilat s krvlju žrtava što su ih prinosili.
Učila nas je da se ne bojimo onih koji izvrgavaju ruglu na njihove glave. Pokazala nam je u onom čudesnom izvoru vode, što je potekla na njezinu zapovijed, otajstvene izvore vode milosti Božjih, iz kojih se moramo napajati i kojima moramo prati svoje duše ako hoćemo živjeti uvijeke.
Opomenula nas je da ne zaboravimo da smo prah i pepeo, i kako je samo u skrušenosti srca naše spasenje. Učila nas je poštivati autoritet svete Crkve, stvar i te kako važnu u današnjim vremenima. Pokazala nam je da Bog govori svojim načinom svakome čovjeku i uči ga istine spasa, samo ako pazimo da se ne oglušimo glasu njegovu. Učila nas je da ne stavljamo nadu u druge, nego se sami za života revno brinemo za spas svoje duše, jer je bezvrijedno kad nam stavljaju krunicu u ruke na mrtvačkom odru, ako je niste molili u životu.
Učila nas je cijeniti vrijednost javnih crkvenih procesija, koje su javna ispovijed naše vjere katoličke, i to ispovijed vjere velike vrijednosti ako se obavlja u pravom duhu, kao što želi Crkva. Učila nas je da sve časti koje primamo u životu odnosimo na Boga, kojemu jedino pripadaju, a ne da se podajemo ludoj taštini, od koje nikakve koristi, a puno štete. Pokazala nam je svoje golemo dostojanstvo i moć kao Bezgrješno Začeće, čiji zagovor ima veliku moć kod Boga, kao što dokazuju već više od stotinu pedeset godina one medaljice Majke Božje bez grijeha začete. Pokazala nam je da svoje štovatelje ne ostavlja nikada na cjedilu i tko god sluša nju, neće se nikada osramotiti.
2. Nije nas Bogorodica kroz ovo vrijeme hranila pričama ni basnama, nego nas je učila ono što je dobro i korisno za duše naše. A kako se ta korist vidi na svršetku? U spasu naše besmrtne duše. To želi Bogorodica i naša nebeska Majka svim srcem naglasiti kad nas poziva: ''Tako, dakle, sinovi, poslušajte me! Spasenje onima koji idu putovima mojim!'' Vječni spas, vječna sreća, vječni život, evo rezultata štovanja Majke Božje i slušanja njezinih materinskih pouka!
A recite mi, ima li i jedno jedino ljudsko biće na zemlji koje ne bi željelo biti sretno? Nema ga! Tu je istinu sažeo u par riječi veliki učitelj Crkve sv. Augustin kad je nakon dugoga lutanja daleko od Boga našao put k Bogu i izustio one znamenite riječi: ''Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!''. Jest, sretan želi biti i onaj koji uzima otrov u usta, jer se nada izmaći nevoljama ovoga svijeta koje ga muče, dakako uzalud, jer ga čekaju još veće ako svjesno počini samoubojstvo. Sretna želi biti i žena koja ostavlja zakonita muža i prilijepi se uz drugoga protivno zakonu Božjemu, dakako uzalud, jer će upasti u još veću nesreću, ako ustraje u takvoj velikoj opačini. Sretan želi biti i čovjek koji zbog unosnoga položaja ostavlja vjeru katoličku, dakako uzalud, jer će mu se privremena sreća pretvoriti u najveću nesreću ako ustraje u zlu. Jednom riječju, nema čovjeka koji ne bi želio biti sretan. Ali sreće, prema riječima sv. Augustina, nema nego u Bogu. A kolika je ta sreća? Ako nas pitate, odgovorit ćemo vam riječima sv. Pavla apostola: ''Niti je oko vidjelo, niti je uho čulo, niti je u srce ljudsko ušlo što je Bog pripravio onima koji Njega ljube'' (1 Kor 2, 9). Za tom srećom težite, a ne za pustim zemaljskim dobrima!
Kažu da su jednom dječaku pokazivali dvije slike. Jedna je predstavljala Aleksandra Velikoga kako je ispružio ruku prema kugli zemaljskoj da je osvoji, jer mu je porasla čežnja za osvajanjima nakon tolikih uspjeha. Druga je slika predstavljala sv. Franju Asiškoga, kako je nogom odgurnuo od sebe kuglu zemaljsku, a oči upro u zvijezde na svodu nebeskom. Na upit koja mu se slika više dopada, odgovori dječak: ''Ova druga, jer ovaj je čovjek (sv. Franjo) veći. Zar ne vidite da mu je zemlja premalo, on hoće nebo?'' Da, i mi moramo tražiti nebo, jer: ''Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!''.
Dakako, na tom putu prema nebu stoje čovjeku nasuprot mnoge i velike zapreke, i njemu često prijeti pogibelj da se lađica njegova života razbije o greben u moru ovoga zemaljskoga života. To naša nebeska Mati jako dobro zna i zato dolazi u pomoć svojoj bijednoj djeci i govori: ''Tako, dakle, sinovi, poslušajte Me! Spasenje onima koji idu putevima mojim!''. Pod njezinim smo vodstvom sigurni da će lađa našega života prispjeti sretno k obalama vječnosti.
Prije dvije godine, 1956. godine, donijela je mala katolička godišnja enciklopedija ''Cristo nel mondo'' zanimljivu sliku i kratak njezin opis. O čemu se radi? Na slici se vidi nekoliko ronilaca kako se spuštaju u dubinu mora s ronilačkom opremom na leđima. U njihovoj sredini iznad njih vidi se u vodi kao neki kip koji se za njima spušta u dubinu mora. Na drugoj strani donosi se kratak opis slike. Na dan 15. kolovoza, dakle na blagdan Uznesenja Majke Božje na nebo, doživio je otok Minorca (španjolski otok u grupi Baleara u Sredozemnom moru) dirljivu vjersku manifestaciju. Na tom otoku osobito štuju Majku Božju pod nazivom Madonna di Monte Torro. Jednoga dana dali su stanovnici načiniti kopiju te Madone u mramoru. Mons. Marroig, biskup na Minorci, svečano je blagoslovio taj kip koji su dopremili u Ciudadelu, luku na otoku. Kip su onda u najsvečanijoj procesiji izveli na more. U procesiji je išlo šezdeset lađa.
Kad su prispjeli na dubinu od 22 metra, spustili su se s jedne lađe u more ronioci, potpuno opremljeni za ronjenje. Za njima su spustili polako onaj kip Majke Božje Madonne di Monte Torro. Ronioci su uhvatili kip svojim rukama i zajedno se s njime spustili u dubinu mora. U dubini od dvadeset i dva metra pričvrstili su taj blagoslovljeni kip na morskom dnu. Praznovjerje? Ne, nego živa vjera onoga puka koji čvrsto vjeruje u moć i dobrotu Majke Božje. Htjeli su time reći: ''Božja Majko, mi znamo da si ti na nebu. Ali znamo da si proglašena i jesi i Kraljica Svemira. Tvoja moć seže i u najdublje dubine mora. Molimo te, učini svojom majčinskom zaštitom da svi koji isplove iz ove luke sigurno stignu k cilju, kamo su nakanili otploviti. A one koji se vraćaju ili dolaze u našu luku zaštiti svojom majčinskom zaštitom da ne pretrpe brodolom, prije nego stignu u luku gdje su sigurni''.
Braćo, svi mi plovimo burnim morem ovoga života prema luci nebeske domovine. Mnoge i velike pogibelji, rekli smo, vrebaju na nas. Prijeti nam sotona, prijeti nam svijet, prijeti nam vlastita pokvarena narav. Da se lađica našega života ne razbije, i možda baš pred ulazom u luku života vječnoga, tko će nam više pomoći ako ne Mati Božja? Jest, Ona je na nebu! Ali ne zaboravite da je Kraljica Svemira. Zato njezina materinska kraljevska moć seže i u najdublje dubine ovoga bijednoga zemaljskoga života da nas izbavi od propasti i lađicu našega života dovede sretno na obalu vječnosti. I zato vam dovikuje iz Lurda prigodom sto pedesete obljetnice ukazanja: ''Tako, dakle, sinovi, poslušajte me! Spasenje onima koji idu putovima mojim!''. Te putove pokazivala vam je u ovih trideset prethodnih propovijedi. Slušajte je, slijedite je kao pravi sinovi i kćeri, i spasenje vječno bit će rezultat, zaključak toga puta. Amen!
Post je objavljen 31.12.2008. u 12:53 sati.