Moj novogodišnji popis želja:
- nova gospodarska strategija kojom bi se smanjila nezaposlenost i povećala industrijska proizvodnja ili barem spasile distrofične grane industrije čije je vječno gubitaštvo posljedica lošeg upravljanja
- završetak pregovora s Europskom unijom i rješavanje otvorenih graničnih pitanja sa svim susjednim državama izuzev Mađarske
- manjak žutila i pseudonovinarstva u tiskanim i elektroničkim medijima, opismenjavanje stanovništva i prevlast knjige nad trač rubrikama
- veća proračunska izdvajanja za znanstvene i kulturno-umjetničke projekte i provođenje projekta cijeloživotnog obrazovanja za postizanje veće konkurentnosti na europskom tržištu koje se neminovno otvara bez obzira na godina ulaska u Europsku uniju
- veća proračunska izdvajanja za djecu i rodilje kao i veći nadzor domova za nezbrinutu djecu
- veća ekološka svijest, produktivnije sankcioniranje nasilja nad životinjama i zabrana svakog ubijanja iz razonode ili pomodarstva (godišnje u svijetu to iznosi 40 milijuna jedinki)
I dok si ljudi obično žele puno toga za sebe, ovaj popis želja nije usmjeren na osobni prosperitet jer zadovoljstvo pojedinca proizlazi samo iz zadovoljstva zajednice. Koliko je slaba zajednica, toliko je slab i pojedinac, a to se najbolje vidi tijekom neke od katastrofa bilo da im je uzrok prirodan ili društven. Zato je nužno biti što manje okrenut prema sebi, a što nismo, jer otuđenost generira neuspjeh i siromaštvo. I to ono materijalno, i ono duhovno.