Ala, ala, ljudi ostalo je još samo malo vrimena pa idemo još samo jedan put brzinski proletit po ovoj staroj, prastaroj godini koju šaljemo u zasluženu penziju.
Di sam bija, šta sam radija ove godine, a ko će to više znat!?
Ajmo provat vidit!
Eto, u prvome misecu se nisam odreka ZERP-a nego sam ga nastavija širit i širit i to priko granica epikontinentalnog pojasa. A za pronać lipe detalje nije potriba uvik ić daleko…
U veljači smo osvajali Svilaju, Omišku Dinaru, staru Ključicu života, klizali se na metar od mora i guštali u procvitanim mendulama i mimozama…
U maraču misecu su mi moji “Mosoraši” organizirali prvu samostalnu izložbu fotografija. Umjetničkih, naravski!
Fala in puno, fala Amigu, fala Sonji, fala svima, svima…
U travnju misecu nas je posjetija Grm, a mi smo bižali okolo po Biokovu da ne bi došli u napast da ga gađamo pomidorama, šljivama i jajima. Postola se u to doba priznajem – nismo sitili.
U prilipom maju misecu bili smo na Korčuli i Pelješcu
Ajme ča nam je lipo bilo….
Nazaboravno!!!
U lipnju sam se popeja na Vaganski vrh, najvišu pinkicu Svete Planine.
Je, istina je da sam se toga dana ispeka, šufigava, popržija, prokuva ka nikad do tada u životu, ali se isplatilo.
Sedmicu dan nakon Velebita, išli smo na Silbu, magičnu, božansku, jednu i jedinu…
U sedmome misecu smo se držali dalje od planina, ali isto smo pješke prokrstarili po lipom dilu Brača a bili smo i na jednom malom lipom svjetioniku – Murvici!
U kolovozu smo još jednom skočili do Silbe a krajem tog miseca sve je bilo u znaku jedara…
U rujnu smo se spuštali kanuima niz Cetinu…
Kraj listopada, ovih je godina moje omiljeno “zagrebačko” vrime…
U studenom smo pobrali masline, učinili ulje, priuređivali kužinu, oženili Anu i Stipu, beštimali na kišu koja je padala padala i padala…
U kratkim ali slatkim danima prosinca, vratili smo se starim planinarskim i pomalo zaboravljenim stazama Lijepe Naše…
Pa eto, da ne bi ispalo da jedino mene nema na niti jednoj od slika, evo samo ovu, umisto potpisa…
Bila je to godina prijateljstva
Sve u svemu – dobra godina
Stoga, neću ni izmišljat novu zdravicu nego ću ponovit onu moju staru
Lipi i dobri moji ljudi!
Vi, baš vi!
Budite mi i večeras i sutra i svakoga dana nove godine zdravi, sritni i veseli...
Polja vam zlatno žito rađala,
Vinogradi slatkim grožđem mirisali
Sve vam cvitalo
Krave vam se otelile
Janjci vam se janjili
Koke vam davale puno jaja
Postelje vam bile tople
A ribe friške
Bačve pune dobrog vina
a kamenice zlatnoga ulja
Domovi vam bili puni smija
Ma...želim vam sve ono ča bi sam sebi tija
Svima vama koji ste dolazili u ovaj moj mali kutak virtualnog svemira – hvala, puno mi to znači i samo da znate - volim vas!!!
Sretna Vam Nova!
Post je objavljen 31.12.2008. u 11:32 sati.