Moja Ustanova rekla je da ćemo danas radit do dvanajst. Onda imamo slobodno do ponedjeljka a ondak u ponedjeljak radim pa u utorak ne i tako sam u tuzi i brizi. Jerbo kako će moja Ustanova živit ako mi ne radimo? I ako stalno tako plandujemo pa plandujemo. No nije na meni da odlučujem ja MORAM danas otić u 12 i pojavit se u ponedjeljak, pa ću sa žaljenjem i dubokom tugom slegnut ramenima i otić u jedan od svojih domova.
Naimekae. Napisala sam jučer post o svoje tri lokacije na koje trenutno živim no sam ga izbrisala, post mislim, zbograditoga jer mi je to bolna tema i jer mi svaki komentar, pa i onaj najdobronamjerniji izgleda kao da mi neko stavlja nož direkt u srce. A onda ga okreće. Nož mislim. Pak da sebe poštedim te boli neću o tome.
Naimekae. Seljakala sam se u svom malom životu već puno previše puta. A seljakala sam se stalno u nešto tuđe. Što, mogu reć nije najljepši osjećaj na svijetu. Iz tog tuđeg znala sam biti i otjerana pa mi to nisu baš najljepše uspomene . U tuđem si uvijek gost. U tuđem oni koji IMAJU gledaju te pogledom "to je moje, ti si višak". Pak to onako nekako boli. Zato sam sanjarila o nečem svom , o nečem di ću biti a da nitko ne može reć "za pet dana izvoli se iseli". Što je još i dobro. Jer ti dalo vremena. Gore je kad ti kažu da odeš u jedan u noći. Sad odmah da odeš.
I tako. Trenutno živim na tri lokacije : prva lokacija je ova sad di spavam. Druga je ovaj novi stan di ću spavat. Jednom. Nadam se ubrzo. Treća lokacija je kućica na kojoj ima nekog namještaja koji može bit na drugoj lokaciji. Pak ja živim, zadnja dva mjeseca u tom trokutu : lokacija a , lokacija b, lokacija c, te u skladu s time i moj mozak živi. Živi na način da nema pojma što u njemu ima. Kaos rekla bih.
Stoga mi lokacija četiri a to je posao za sada najdraža. Jerbo se tu niš ne mijenja, a kako stvari stoje neće se promijeniti ovo stoljeće a ni iduće. Blato je blato ne moš ti to bez melioracije promijenit. Pak mi to dođe, lokacija četri mislim, kao neki stup i oslonac. ZNAM da imam jutarnje mise i ZNAM da moram slušat laprdanja,viku, deračinu, trpit ujutro jaču kasnije slabiju histeriju, ali isto ZNAM da je stol na mjestu na kojem je i jučer bio. I stolac je na mjestu na kojem sam ga jučer ostavila. I telefon je na istom mjestu. Što ne mogu reći za ostale tri lokacije.
I tako...
Želim svima sve najbolje u Novoj! Želim Vam mir. Želim da Vam bude sretna. I vesela. I puna smijeha.
A sebi želim samo mir. Onaj unutra. Za ostalo, lako ćemo.
Uz srdačan pozdrav
Vaša Levant
(o.a. ovo sam pokupila od Lorne i Fulvusice. Ovo -Vaša Levant-. Možda je to sad IN. A ja to ne znam. Da je to IN mislim. A ne može to tako .)
Post je objavljen 31.12.2008. u 08:22 sati.