Marketing
Lijena pita
Najstariji što zaradi, to i potroši. Što za knjige mlađem bratu, što sebi traperice i tenisice. Često i jede vani, jer ne voli kuhano.
Srednji studira. Ono što zaradi tamo u sobi na svom računaru sa nekakvim "web stranicama", ja ne vidim. Stariji kaže:"šteka". To u prijevodu znači, štedi. Najmlađi još ovu godinu i gotova srednja. Mislim da neće dalje. Samo se ovaj srednji 'bacio' na moga tatu, pa dobro uči. Moj je tata nekada, pokoj mu duši, završio dva fakulteta i izdavao knjige.
No, moje je da zaradim nekako i osiguram ručak. Strašno je to kad te nitko neće uposliti, jer imaš 'hrpu' djece. Strašno je to kada nemaš ni 'prvi' u mjesecu, a ni 'pred prvi'. Meni je svaki dan isti. Snalazim se i svoju dječicu nahranim. Nije važno kako, trbuščići nikada nisu bili prazni.
Sažalila se Stela što radi u trgovini u susjedstvu, pa mi ponudila da radim svoje kolače, a ona će ih jutrima prodavati onima koji u susjednom kafiću piju jutarnju kavu.
Bacila se ja na posao, pa krenula prvo sa 'lijenom pitom'. Nije što sam ih ja radila, a kuhanje sam naslijedila od majke, ali bili su za prste polizati. Hrskala im je korica, a fil mirisao po cimetu i jabuke su bile sočne. Ubacila bih ja malo oraha, onako nasjeckanih da zapne za zub, pa se gricka. A šećer u prahu posut po vrhu lijepio bi se po usnama i mirisao na vaniliju.
Stela bi mi poslije rekla kako bi svi jurnuli nakon mog izlaska iz trgovine iz susjednih kafića i dolazili po svoj komad. Rekla mi je još da ona ne uzima ni lipu za sebe. Cijelu cijenu jednog komada dala bi meni.
Bio je mjesec darivanja i planiranja koje kolače praviti za djecu, a i koji komad mesa za Božićni ručak bio bi poslastica na stolu. Svaki novčić sam ostavljala u praznu malu metalnu kutiju od 'vegete'. Nisam htjela posegnuti u tu plavu škrinjicu ni kada bi mi nedostajalo za cigarete. Nisam čak htjela ni zbrajati hrpicu koja je 'nabubrila' i teško sam stavljala plastični poklopac. Nadala sam se da ću moći i koji dar kupiti pod bor.
I k tomu još, Stela mi je olakšala i rekla da radim samo tu vrstu kolača, jer najbolje ide 'uz kavu'.
Bio je je to zadnji tjedan do Božića. Na noge sam obula samo klompe i onako u kućnoj majici ponijela pleh s kolačima iz koga se pušilo od vrućine i ostavljalo zamaman miris iza mene.
I umjesto da dohvatim slobodnom rukom kvaku na vratima, nestalo mi tlo pod nogama, pleh je letio visoko u zrak, a ja sam kao u molitvi klečala na pločicama ispred trgovine. Mirišljava pita ležala je razbacana na sve strane, a iz koljena mi je, uz nesnošljivu bol, curila crvena krv.
Stela je istrčala zbunjena i pomagala mi da se dignem na noge, no ja nisam mogla. Sjedila sam na tom ledenom tlu i gledala svoje poderane krvave traperice, kroz koje je virila kvrga na koljenu.
Ono majčinsko i ono što me gonilo sve te godine da svojim sinovima kao ptica donosim u gnijezdo hranu, gonilo me i tih dana da sa longetom uporno radim po kući i obavljam pripreme.
Posljednjeg jutra pred Božić Stela me u trgovini dočekala sa čudnom pričom. Čekao me dar od neznanca. Bio je to digitalni aparat.
I mala poruka zamotana u papir:" Najboljoj mami uz najbolji video".
Pošto sam bila neupućena o tim malim spravama, zamolila sam najmlađeg da mi pokaže kako da vidim što je unutra.
Na moje veliko čudo gledali smo mene kako ulazim u Stelinu trgovinu sa plehovima u ruci. Činilo se sve isto osim što bih bila u drugačijim majicama. Tad sam pomislila kako sam luda pa po susjedstvu u centru grada hodam kao po kući. No, iskreno govoreći nisam izgledala loše. Trka i borba za moje ptiće bila je najbolja za moju vitku figuru.
I onda...bum...sin se počeo smijati kao lud: gledali smo mene kako brzo koračam i onda padam kao kruška...
Na kraju je slijedio video tajanstvenog pošiljatelja.
Sjedio je za stolom u kafiću, jeo moj kolač, a na velikom komadu papira pored šalice pisalo je:
"Najbolja mama, mogu li Vas pozvati na kavu? Ja častim!"
***
Danas imamo i našeg malog Lovru. I sretna sam. Ali i dalje moram raditi kolače, jer su, kažu, postali ovisni o tom jutarnjem ritualu, u nekoliko kafića u susjedstvu.
Post je objavljen 04.01.2009. u 13:30 sati.