Marketing
Kućica u cvijeću
Kad se u kasne popodnevne zimske sate prolomi opojan miris pržene kave preko naših krovova, znak je mojoj baki za popodnevni divan kod babe Janje. Mene je često znala pod ruku uzeti i povesti sa sobom.
Volio sam gledati kako se u otvorenom fijakeru vrti šiš i prži kava. Miris je bio čaroban. A kad se to pomiješa sa ambijentom treperave petrolejke, podom i zidovima od zemlje, sva ta osjetilna čuvstva bivaju nezaboravljena sve do današnjih dana.
Istina, nije to bila kućica u cvijeću, ali je imala dušu.
Već dugo među živima nema moje bake i babe Janje, Bog dušu da im prosti, ali i sve drugo što ima dušu zaslužilo je da suza niz oko, ponekad ti kane...
Post je objavljen 03.01.2009. u 09:04 sati.