Iako još nije došao čas odluke, što vrijeme ide dalje to i moj strah postaje veći! Koliko god se ja trudila utuviti sebi osjećaj bezbrižnosti, indiferentnosti.., to se više u meni javlja neka tjeskoba za to - "sutra", strah da ću biti prisiljena 'izabrati' nešto što stvarno neću voljeti tj. da neću znati ni što izabrati..
Uf, uopće ne znam koji bi fakultet mogla upisati, na koji bi uopće mogla upasti! Nisam uopće sigurna što bi voljela, a još manje što je ono ispravno!
(Istina, postoji jedna skroz mala željica, skrooz neeooostvarivaaa i neemoguća, a i kada bi se kojim čudom potrefile na tiisućee stvari koje se moraju potrefiti i kada bi se pružila prilika da se ostvari, ne bi imala hrabrosti prihvatiti ju jer traži podooosta odricanja... Postoje i fakulteti na koje se može upasti, ali kako završiti nešto što te ni malo ne interesira..!? Kako raditi čitav život nešto što ne voliš?!)
Uf, Bože reci što hoćeš, bez Tebe ne znam i ne mogu ništa! I budi barem donekle JASAN! Izađi iz svoje tajanstvenosti!
NEIZVJESNOST, Bože ubija, očajno ubija i mrvi! Ti si znao za sve naše jade osim za neizvjsnost! Da bi ju mogao iskušati u dubini i gorčini morao bi na trenutak prestati biti Bog, a to Ti ne možeš, kao što ni mi ne možemo postati Bogom da bi i samo na jedan tren bili posve sigurni...
Post je objavljen 30.12.2008. u 16:45 sati.