…cionizam i cinizam ili: Tko je tzipio tzipio je…?!
Odmah nakon izraelskog vojnog udara na Gazu hitro.hr su reagirali naši vrijedni kolumnisti. Branko Mijić je u Novom listu objavio oštar komentar (pod naslovom: "Cionizam i cinizam", koji ovdje prenosim), a slijedio ga je Inoslav Bešker u Jutarnjem listu, u svome stilu diplomatskih rukavica vrlo fine kože i izradbe (pod naslovom: "Krv kao konstanta slijepih u Gazi"; nalazi se na adresi: http://www.jutarnji.hr/komentari/kolumne/clanak/art-2008,12,29,,146664.jl). IB mekano pokazuje zašto ONI "fino gaze" - i Orhan Pamuk bi mu zavidio!
Na to je ogorčeno reagirao Miljenko Jergović također u Jutarnjem (u kolumni pod naslovom "Virtualne neonacističke demonstracije"; http://www.jutarnji.hr/komentari/kolumne/clanak/art-2008,12,30,jergovic_kolumna,146818.jl), dovodeći sve u bućkurišni kontekst hrvatskih (ne)prilika odnosno nategnuto povezujući potpuno različite prljavštine (kakvih ima posvuda u svijetu) i ne govoreći ništa dublje o korijenima sukoba na Bliskom istoku. Gotovo po paušalnoj i glupoj ocjeni: za sve su krivi Đ. Dablju Buš, A. Pavelić, F. Tuđman, I. Pašalić, V. Šeks, A. Kaćunko i Facebook!
Dakle, imate nekoliko mogućnosti za užitak u medijsko-militarističkom oproštaju od (ove) stare godine (kao realna najava 2009. - bez zavaravanja vatrometom na trgovima?). Evo kako nam to omogućuje vrsno pero Branka Mijića:
"Pojas Gaze već 60 godina, od uspostavljanja države Izrael, najupečatljiviji je simbol tragedije Palestinaca. I najnovija brutalna vojna operacija izraelske vojske pokazala je da su cionizam i cinizam neraskidivo povezani, pogotovo kada treba opravdati masovna ubijanja.
Izrael je kaže zračne udare poduzeo kao protumjeru zbog svakodnevnog provokativnog raketiranja svog teritorija od strane Hamasovih militanata. U dva dana operacije 'Tvrdo olovo' izraelske bombe ubile su više od 280 i ranile najmanje 600 ljudi, dok su islamistički projektili jučer usmrtili jednog izraelskog državljanina. Opravdavajući smrtonosnu vojnu akciju protiv Hamasa, u kojoj su sudjelovali ratni zrakoplovi i borbeni helikopteri dok tenkovi spremno čekaju, ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni rekla je novinarima kako je prošlog tjedna 'na izraelska naselja ispaljeno stotinjak raketa i minobacačkih granata'.
Poznato je da je njihova preciznost takva da najčešće nakon dvadesetak kilometara padaju u izraelski pijesak. Pojas Gaze je pak jedno od najnaseljenijih područja na svijetu gdje na 363 četvorna kilometra živi 1,4 milijuna stanovnika, dakle 3.800 na jednom četvornom kilometru! Stoga nije bilo teško pretpostaviti da će izraelski projektili usmrtiti toliki broj ljudi, ne samo pripadnike Hamasa već i civile, žene i djecu, baš kao i sedmero studenata tinejdžera koji su čekali autobus.
Jer, bila je subota, normalni radni dan, ljudi su šetali ulicama, djeca se vraćala kući iz škola, kada je u 11 sati, bez ikakvog upozorenja, počelo bombardiranje, a da nitko na nebu nije niti vidio avion. Zato je i bilo toliko žrtava, kaže jedan od očevidaca.
Što je Izrael htio postići ovakvom brutalnom i krvavom odmazdom čiji razmjeri i žrtve u sjećanje prizivaju masakre poput Sabre i Šatile, gotovo nikome nije jasno. Osim ako 'Tvrdo olovo' nije predizborni program na kojem će se 10. veljače na prijevremenim parlamentarnim izborima birati nasljednik premijera u ostavci Ehuda Olmerta. Naravno, cijela operacija izvodi se uz prešutnu podršku Sjedinjenih Američkih Država i administracije na odlasku Georga Busha, pa će i oči Bliskog istoka biti uprte u Baracka Obamu kojemu će i Pojas Gaze ostati u naslijeđe međunarodnih sukoba izravno povezanih s Bijelom kućom.
Dok se broje žrtve ofenzive pokrenute jer 'nema drugog rješenja do vojne operacije', kao što tvrdi Livni, ironično je da je Hamas, danas neprijatelj broj jedan, svojedobno nastao upravo uz 'malu pomoć' Izraela koji je tim eksperimentom želio smanjiti utjecaj neprikosnovenog palestinskog lidera Jasera Arafata i njegovog PLO. Nakon što se čudovište dr. Frankensteinu otelo kontroli, a Hamas u ljeto 2007. u kratkom ali nepoštednom sukobu vojno porazio Fatah i preuzeo kontrolu Pojasa Gaze, sada se ne biraju oružja i ne broje civilne žrtve da bi ga se zaustavilo!"
Eto, dakle, to je to? Ne znam ipak zašto se nitko nije sjetio podsjetiti na udaljenost između Gaze i Golana! Ili posvijestiti nam činjenicu da je "petarda u Gazi" puknula dok su dvije milijarde kršćana pjevale "Tihu noć, svetu noć"! Čudno je također kako se nitko nije sjetio predložiti da sada u sjeni bliskoistočne vatre Srbija sličnom odlučnom akcijom na brzinu povrati Kosovo, a mi smo istodobno mogli vratiti Svetu Geru i riješiti pitanje Savudrijske vale & Piranskog zaljeva. Mnogi su mislili da je PMS upravo zbog toga išao baciti pogled s Golanske visoravni. Izgleda da "od sega toga pak ne bu niš"! Opet će ispasti da je Zapadni Balkan u sjeni Bliskog (i)stoka. Opet će biti po starom (naftnom) pravilu: Tko je tzipio - tzipio je!
Post je objavljen 30.12.2008. u 11:16 sati.