Na kraju bih želio još prenijeti dokument o glasu koji je krasio Brunu Groninga, a koji sam pronašao u spisima. Erich Pelz, ekonomist iz R., je nakon osmogodišnjeg poznanstva iznio sažeto mišljenje o ličnosti Brune Groninga. Napisao ga je u siječnju 1958. godine, kratko nakon što je bila okončana prizivna rasprava velikog sudskog spora u Munchenu, u obliku osobnog pisma: "Borba za Vašu ličnost i Vaše hrvanje dolaze ovim upravo okončanim sporom i revizijom, koja se zasigurno može očekivati, u jedan značajan stadij. Budući da sam na licu mjesta u sudskoj dvorani podrobno pratio ovaj i prethodni spor, nešto me tjera da Vam danas nasumce i neopozivo izjavim slijedeće:
Prvi put sam došao u dodir s Vama 1949. godine na Traberhofu kod Rosenheima (...). Budući da sam se 4o godina bavio jako puno indijskom, kineskom i tibetanskom mudrošću, postalo mi je jasno - nakon što ste putem zbivanja u Herfordu izbili na blještavo svjetlo javnosti i postali poznati - da ste Vi jedan od onih, na istoku poznatih, ali na zapadu nepoznatih i izuzetno rijetkih velikih duhova u ljudskom obličju, čije su snage date od stvoritelja svih stvari i koje se današnjim sredstvima takozvane egzaktne znanosti naprosto ne mogu objasniti. Ali te božanske snage su unatoč tomu prisutne i ne može ih se poreći. Iz tog razloga takvi ljudi su kod nas tisućljećima progonjeni i kamenovani. Meni je bilo jasno da ćete i Vi (...) morati proći isti put. Dosadašnji razvoj mi je na žalost potvrdio da sam bio u pravu. I prema Vama je bilo podijeljeno takozvano mišljenje ljudi. (...) Međutim jedva da je netko bio uvjeren u Vas i u Vašu djelatnost. Budući da mi je to bilo jasno, od samog početka sam pažljivo pratio Vaš put i pokušao stupiti s Vama u bliži kontakt. To je započelo najprije na Traberhofu s jednim čudom. Od 1939. godine bolovao sam od ostataka paralize na desnoj strani (...). Unatoč najintenzivnijem liječenju u jednoj specijaliziranoj klinici u Kielu u trajanju od osam mjeseci, ostala je smetnja u desnom ramenu; stanje na koje sam se naviknuo u narednih deset godina, lako sam na Traberhofu stajao vrlo daleko od Vas - iza otprilike 20 000 ljudi -, u jednom trenutku sam se oslobodio tog opterećenja! I nadalje sam ostao oslobođen toga." Zatim je gospodin Pelz opisao, kako bi autorizirao svoje mišljenje, da je tijekom više godina mogao posjećivati zajedno s gospodinom Groningom mnoge zajednice po Njemačkoj i Austriji i budući da ga je više puta posjetio u Plochingenu, mogao je dobiti sliku o privatnom životu tog čovjeka. Potom je nastavio:
"Mogu dakle reći da sam dugo i dovoljno imao priliku da promatram Vas, Vašu djelatnost i događaje oko Vas. S obzirom na tu situaciju ne ustručavam se izjaviti slijedeće:
- Vi ste po mom uvjerenju jedan od poslanika koji kao jednostavan čovjek treba živjeti tu u Njemačkoj i ispuniti svoj viši zadatak.
- Vi u mojoj nazočnosti nikada niste rekli neistinu.
- Vi ne radite ništa što bi moglo sličiti liječenju nekog liječnika ili alternativnog terapeuta. Vi u načelu ne dozvoljavate da Vam ljudi govore o svojim bolestima. U to sam se mogao uvjeriti od 1949. pa do danas. Također sam stalno doživljavao da su Vas ljudi unatoč tomu stalno opterećivali s takvim pričama. (...)
- Vi ne dodirujete niti jednog čovjeka, ne pregledavate ga i ne odgovarate ga od liječnika. (...)
- Isto kako ništa ne govorite protiv liječnika, tako Vi s Vašim predavanjima ne stojite niti protiv kojeg vjerskog učenja.
- Sreću koja dolazi od Vas iskusio sam na vlastitom tijelu i kod moje žene. Vidio sam bezbroj ljudi u Vašoj blizini i u zajednicama kako ozdravljaju bez Vaše nazočnosti ili sam pročitao njihove izjave date pod prisegom. Osobno sam mogao pričati s jednim gospodinom iz Južne Amerike o njegovim nečuvenim događajima, a što me je frapantno uvjerilo da snaga koja u Vama djeluje ne podliježe nikakvim prostornim ograničenjima.
- Moram izričito potvrditi da su Vaša predavanja čisto religiozne prirode (...). Ni na koji način ne podsjećate na alternativno terapeuta (...). To što u sklopu s čisto novom duhovnom orijentacijom, koja se proteže kroz Vaša predavanja, nastupa i tjelesna regulacija, jeste nešto što akademska medicina počinje iskopavati iz ostataka tisućljetnih znanja.
Stoga mi je jasno zašto Vas tako nepošteno progone, a da se uopće niti ne uvjere doista u Vaše djelovanje."
Moj cilj u ovom poglavlju jeste da čitatelju na temelju proživljenih izvještaja i mišljenja svjedoka tog vremena iz okruženja Brune Groninga dam naslutiti o biću i karakteru tog neobičnog čovjeka. Činjenica da od njegovog djetinjstva pa do same smrti vrlo različite osobe, neovisno jedna o drugoj, dolaze do sličnih mišljenja, predstavlja upečatljivo svjedočanstvo za istinitost tih iskaza.
Post je objavljen 30.12.2008. u 01:12 sati.