...Sve je krenulo od onda kada smo se upoznali.Bilo je to prije dvije godine.Zvao se...Ma nije bitno kako se je zvao.Uglavnom bila sam jako zaljubljena u njega.Obožavali smo jedan drugog.Bili smo luudi jedan za drugim.Stalno smo izlazili van,ali kao prijatelji.Svaki bi se dan dopisivali i napokon je stigao i taj dan kada smo prohodali.Bila sam resretna.Još se točno sijećam i dana i mjeseca i godine i sati i minute kada smo prohodali.Ali desilo se i to...Taj dan kada je on morao otići.Otići zauvijek...Uuu kako su to bili bolni dani,dani bez njega,ali ok. ...Jer je rekao da će se vratiti...Ali nikada se više nije vratio.Slijedeće ljeto nisam mogla pretrpiti jer je taako bilo dosadno bez njega.Nitko nije izlazio van i to još od onog dana kada je on otišao jer zapravo nam je on predlagao sve te igre i s njim smo se svi super zabavljali.Ali eto...Ja njega zapravo niti ne želim zaboraviti jer znate kada se jednom naviknete živjeti takav život da patite za nekim jednostavno vam to postane normalno.Ali onda sam odjednom odlučila.Zaboravit ću ga...Ili ću bar prestati razmišljti o njemu.I dobro...Molila sam se Bogu da ga zaboravim...I jesam.Ali jedan dio mene još uvijek pati za njim i još uvijek se nada da će se jednom ipak vratiti ili da ću ga bar jednoga dana sresti.Nije bitno kada i nije bitno gdje,ali jednom se to mora desiti...
...VOLIM TE ______ ...I ZAUVIJEK ĆU TE VOLJETI...
Post je objavljen 29.12.2008. u 19:57 sati.