Marketing
Dobrota i iskrenost
Tješi me. To što znam da se i najhrabriji boje. Muškarci i žene koji u vojnim uniformama drže poluautomatske puške na granici s Afganistanom, špijuni tajnih službi najmoćnijih zemalja svijeta prema kojima stvoren lik Jamesa Bonda, izvršni direktori korporacija koje riskiraju partnerstva na nesigurnim tržištima, piloti prekooceanskih letjelica odgovorni za stotine života i mnogi čije svakodnevice ovise o dozi lijeka, transplantaciji organa na vrijeme ili kori kruha za koju će se potući kad im iz humanitarnih kamiona dobace normu hrane koja nije dostatna za preživljavanje.
Tješi me? Neprikladno, ali istinito. Mogla bih to uljepšati kakvom životnom frazom ili uglađenim vokabularom, jer ono se ne može promijeniti, pa čemu se mučiti temama zbog kojih je teško zaspati. Naš svijet je drugačiji i zašto po njemu nabadati, treba se brinuti o vlastitom hladnjaku, kreditima i radnoj obvezi. Čovjek nesvjesno uzdahne na ove tri zapovijedi, jer mu se učine dovoljno teškima da se potrebuje ispovijediti. Ali kome, kad su Božje uši začepljene ili pak šuplje, a tko uostalom zna ili vidio je Boga da može tvrditi da božansko ima uši? Dapače, da bi imao uši mora imati i lice, a k tome još i tijelo da bi ga se moglo uočiti detaljno kako se o njemu piše i voli ga se predstavljati.
Vjera nije nešto što se može darovati, prenijeti s koljena na koljeno ili usaditi. Često sam znala pomišljati na to, da se s izvjesnim mora roditi, u duši nešto čudesno klijati da bi jednog dana moglo procvasti. Ali nije istina. Nema kvalifikacija koje se zadovoljavaju da u Boga vjeruju oni koji osjećaju i promišljaju duhovnost svoga bića i nastoje ga podijeliti s onima koji istoga manjkaju. Povlači li se time granica između dobrih i loših ljudi ili možda tek onih zalutalih i nedovoljno upućenih?
Srećom, svijet nije toliko malen da svoje sumnje provede kroz nekoliko slova rečenice i usudi se dati odgovor kojim traži krivca za uskogrudnost. Veća je to polemika, i ima onoliko pitanja i odgovora koliko je na Zemlji stanovnika. Zato mogu izreći tek svoje misli banalno, kakva najviše volim biti: stvar je u dobroti i iskrenosti.
Dobrotom pokazuješ kakav jesi prema drugome. Iskrenošću, kazuješ sebi činiš li to zbog unutarnjeg suda kojim to smatraš ispravnim ili zbog mišljenja drugih ljudi. I koliko te smeta što ćeš ponekad pogriješiti, biti krivo shvaćen ili proglašen naivnim.
Ta sam pitanja i odgovore temeljno riješila. A Bog, kakva je njegova uloga u njima?
On mi je inspiracija.
Post je objavljen 28.12.2008. u 16:35 sati.