[...†...only friends...†...]
Moram prekinut' da ne bude prekasno... Znam, bit' će teško, ali moram. Možda je tako bolje... Ipak je to bilo najljepše ljeto. S tobom sam naučila živjeti,naučila sam koliko sitnice mogu biti važne.Nikada neću zaboraviti naše večeri.Bile su nam tako kratke... Kad god pogledam u nebo sjetit' ću se kako smo zajedno gledali zvijezde,zagrljeni i sretni.Nitko prije tebe nije mi pokazao ljepotu noćnog neba.I uvijek ću potražiti „našu“ zvijezdu,onu najsjajniju,samo da se podsjetim koliko smo se voljeli...Do naše zvijezde i nazad!? Nije ovo vrijeme za nas.Oduvijek sam znala da ne možemo vječno ovako,a da nikada nećemo biti dovoljno hrabri da to promjenimo.Ali nikada nisam ni slutila da ću te ovoliko zavoljeti...Možda to nisam smijela,ali srce ne bira, a još manje pita za dozvolu.Ne brini, ti ćeš naći drugu, zaljubit' ćeš se...Možda neće imati moje oči,moju kosu koju toliko voliš,ali možda njene oči i kosa budu ljepše... Bar će biti vrijedna tebe, tvog imena.Imat' ćeš sve što si oduvijek želio.Šta da ti kažem,ja nisam važna,za mene ne brini.Ja sam to što jesam,ne mogu promjeniti prošlost a budućnost mi bez tebe i nije važna.Nisam više sigurna ni dal' postoji sutra...Ja se najradije ne bi ni budila... Šta mi vrijedi sve kad nemam tebe...Nije mi jasno, što li se život tako igra sa mnom, čime li sam to zaslužila.Dobila sam sve što sam željela,ono o čemu sam godinama sanjala, i sve to za noć izgubila.Na okrutan način mi je sreća oteta iz ruku. Kako da sakrijem sve ono što me na tebe podsijeća... Mislio si da ću lako drugom...?? Ne vjerujem da ću to ikada moći.Bili smo samo djeca koja se vole,djeca koja nisu znala šta ih čeka i nisu bila spremna na tugu.Želim da znaš da te nikada nisam varala ni lagala.Bila sam tvoja i nije me zanimalo postoji li bolji.U tebi sam videla dio sebe, nešto što nitko drugi nema. Svi drugi su mi bili nekako smiješni, nebitni.I vjeruj mi,kad god nisi bio tu,sve mi je bilo tako prazno. Ljudi oko mene a ja sama...s tobom u mislima. Znaš,nedostajat'će mi naš smijeh,naši poljupci, pogledi, naše sitne gluposti,a najviše će mi nedostajati tvoj zagrljaj, jedino tu sam se osećala lijepo,sigurno i ispunjeno.Znala sam da naša priča ne može imati lijep kraj,ali srce je vjerovalo,želelo je vjerovati u nas.Znala sam da poslije tebe neću moći zavoljeti drugog.Znam da nemam prava da te zadržim, da ti kažem koliko mi značiš, pokažem koliko te volim, da sam zauvijek samo tvoja... Ne želim ti ništa loše, naprotiv, želim da budeš sretan,ti to zaslužuješ. Želim da se smiješ,jedino tvoj osmijeh može mi popravi dan,možda mi baš on da snage da idem dalje. Ne krivim te. Nismo krivi ni ti ni ja, možda loša karma,ko zna.Možda je tako trebalo biti... Samo te jedno molim, nemoj zauvijek otići iz mog života. Ti si jedina osoba na ovom svijetu kojoj vjerujem,'ko me razumije...javi se ponekad, za tebe sam uvijek tu.Ne tražim ti mnogo, samo ponekad poneku riječ utijehe,jedino tebi verujem kada kažeš da će biti bolje... Budi tu tek toliko da znam da nisam sama na svijetu...ostat' ćemo prijatelji!!!!
Post je objavljen 28.12.2008. u 14:44 sati.