Marketing
Prigorska varijanta mediteranske terine od krumpira i maslina
«Uhvatila» sam esenciju recepta za Terinu od krumpira i maslina 
tj. zadržala sam krumpir i masline, a većinu ostalog zamijenila sam nečim 
Za one koji ne znaju, recept sam isprobala u sklopu blog-druženja 
koje je pokrenula mamajac s bloga Cooks and bakes
Ovo definitivno nije recept koji bih samoinicijativno išla isprobavati, ali to nije toliko zbog sastojaka koliko zbog jedne druge stvari. Ali o tome kasnije.
Zasada, najbolje da krenem od početka.
Kao prvo, ja sam vegetarijanka, i to jedna od onih koje ne jedu ribu.
Općenito, u mojoj «prigorskoj» obitelji riba se doslovno jede dva puta na godinu, a i to na jedvite jade.
Dakle, ništa od inćuna. Prvotno je plan bio otići u dućan i razmisliti što bih mogla staviti umjesto inćuna. Ta moja razmišljanja kretala su se u pravcu povrtnih namaza, namjeravala sam vidjeti što ima u dućanu pa odlučiti na licu mjesta. Međutim od toga nije bilo ništa: ne samo da nisam odlučila na licu mjesta što da upotrijebim, nego sam u dućanu potpuno zaboravila da sam htjela kupiti neki povrtni namaz 
I tako mozgam ja doma, što da upotrijebim. Trgovina mi nije blizu, a odlučila sam to napraviti baš danas, a doma nemam ništa prikladno.
Što je još «mediteransko» i pasalo bi mi u recept? Slanutak!!! Volim slanutak, a pogotovo namaz 
Kopam ja po ledenici jer znam da imam negdje kuhani smrznuti slanutak. Ali naravno da ga ne mogu naći: ja si sve lijepo složim u ledenicu, a onda moji ukućani kad nešto traže sve ispretombaju. Ali nađem ja grah.
I padne mi na pamet (dobro da nije na glavu 
) pire od graha. Zašto da se furam na mediteranski štih kad u receptu mijenjam sve što se da? I tako je rođena ideja o kontinentalnoj, tj. prigorskoj varijanti dotične terine.
Pire od krumpira uopće ne volim, ali zato jednostavno obožavam pire od graha. Zašto da ne probam s tim?
Eh, da sam imala graha u limenci… Ali budući da nisam, skuhala sam malo graha i na kraju, zrno po zrno, skoro sam pojela grah dok sam radila tapenadu. Ali ostalo je dovoljno
Drugo na popisu sastojaka: masline. Nisam ljubitelj maslina, ali mogu ih pojesti. Moji ukućani ih ne vole, ili barem tako misle. Jednom sam radila pizzu za mamu i sebe i odlučila sam pobacati po pizzi masline bez koštica, tek toliko da ispraznim staklenku koja mi stoji u hladnjaku. Nije mi se to dalo rezuckati pa sam stavila cijele. Na cijeloj pizzi nije bilo više od 10 maslina, ali moja mama si je dala truda da sa svakog komada koji si je odrezala makne masline, uz obrazloženje da joj to nije fino.
Drugi put sam namjerno radila pizzu na koju sam stavila masline. Ovaj put sam ih narezala na komadiće i ovaj put nije bilo nikakvih prigovora i mama i ja smo praktički slistile pizzu. Kad sam pitala jesu li ove masline bolje od onih iz prvog slučaja, ispostavilo se da nije ni skužila da u pizzi uopće ima maslina I zaključila je da su zapravo fine, ako se ne vide
A kad sam kod maslina, nisam upotrijebila crne masline koje se navode u receptu, nego neke obične crne masline. Nisam ni gledala ima li u dućanu kalamata maslina.
Kad sam kod maslina, stižem i do maslinovog ulja, koje, moram priznati nikad ne upotrebljavam jer mi se niti malo ne sviđa, jednostavno ne mogu podnijeti tu aromu.
Zato sam jaaaaaaaaaaaaako veliki poklonik jedenja u restoranima u kojima sve doslovno pliva u maslinovom ulju. 
Pa eto, nisam upotrijebila maslinovo ulje i tapenadi, nego biljno, koje i inače upotrebljavam za sve.
Kako je krenulo, očito je da mi mediteranski štih nikako ne leži.
Postaje očito što je još doslovno naglavačke izletjelo iz recepta: naravno, bademi. Ali njih sam bez puno premišljanja zamijenila orasima. Inače ne volim nikakve orašaste plodove (u kolačima), ali sam prije koju godinu na vlastito zaprepaštenje skužila da mi se sviđa pikantni umak od mljevenih oraha. Mogu ga jesti uz sve i oduševljena sam njime. Baš da vidim kako se orasi slažu s maslinama
Izbacila sam i kapare jer sam ih zaboravila kupiti
Sad kad sam iz originalnog recepta izbacila sve što mi se ne sviđa, ili što sam zaboravila kupiti 
, nastavljam dalje sa svojom varijantom recepta. Bez brige, drugo sve sam ostavila kako je u originalnom receptu (barem mislim da jesam ), da sam još nešto promijenila krajnji proizvod više ne bi ni imao veze s početnim receptom
Nisam bila sigurna koliko krumpira da upotrijebim. Znam da su dvije kile puno, ali već sam radila gratine i terine u ovoj posudi (25 cm x 7 cm x 11 cm) i trebalo je poprilično sastojaka da posuda bude puna na vrh. Zaključila sam da će mi trebati više od jedne kile krumpira pa sam odlučila skuhati dvije kile, pa od onog što ostane napravit ću krumpir-salatu.
Onda sam mozgala oko tapenadi i zaključila da ću od svake napraviti pola mjere.
U mojoj interpretaciji mediteranska terina postala je prigorska terina, iliti
Terina od krampira, maslina i bažula
*(krampir - krumpir
bažul - grah)
Sastojci za prigorsku terinu:
*1300 g krumpira
sol
Krumpir skuhati u slanoj vodi. Ostaviti ga da se ohladi i narezati ga na ploške debljine 1 cm. Svaku plošku prepoloviti.
Zelena tapenada
85 g zelenih maslina
2 pune žlice mljevenih oraha
1 žlica peršinovog lišća
3 žlice kuhanog graha
1 čajna žlica limunovog soka
1 češanj češnjaka
30 ml ulja
sol, papar
Sve sastojke osim ulja samljeti u blenderu. Dodavati ulje u tankom mlazu da nastane glatka smjesa.
Crna tapenada
85 g crnih maslina
5 žlica kuhanog graha
1 češanj češnjaka
30 ml ulja
sol, papar
Sve sastojke osim ulja samljeti u blenderu. Nakon toga dodavati ulje u tankom mlazu da nastane glatka smjesa.
*Na kraju sam potrošila oko 1300 g krumpira koji sam slagala u 5 slojeva (ostatak krumpira završio je u salati ). Svaki sloj krumpira sam posolila i popaprila.
Svaku tapenadu stavljala sam u dva sloja.
Da sam napravila količinu tapenadi koja se navodi u originalnom receptu – ne bi mi to sve stalo u kalup, i ovako je kalup bio napunjen do vrha.
Sloj krumpira
Sloj crne tapenade
Sloj krumpira
Sloj zelene tapenade
Sloj krumpira
Sloj crne tapenade
Sloj krumpira
Sloj zelene tapenade
Sloj krumpira
Onda sam razmišljala čime da to «opteretim». Inače kolače od oblatni «podavim» knjigama-kuharicama 
ali nisam imala ništa ovako malo, a teško. Na kraju je u tu svrhu poslužio plan Zagreba zamotan u vrećicu. I onda sam na to htjela staviti staklenku napunjenu vodom. Isprobala sam taj eksperiment s dvije staklenke za koje mi se činilo da imaju dobre poklopce i da voda neće kapati. Ali naravno da je voda kapala kad sam polegla te staklenke pa sam na kraju uzela staklenku pekmeza i sve to lijepo spremila u hladnjak.
I moja Prigorska terina je nakon vađenja iz hladnjaka izgledala ovako:
A sad da se vratim na onu stvar koja mi se u receptu ne sviđa, a nema veze s mediteranskom kuhinjom.
Krumpir mi je najdraže povrće. Pečeni i kuhani krumpir volim kad je vruć. Jedino krumpir-salatu volim potpuno hladnu, iz hladnjaka; salate od povrća koje se poslužuju mlake, nisu mi ukusne.
Ali u ovom receptu, odmah kad sam ga pročitala nije me oduševila činjenica da ta terina vrijeme provodi u hladnjaku.
I kad sam probala tu moju terinu, djelo mojih ruku, plod moje mašte, nije mi se sviđao taj krumpir. Osim što je hladan, nekako je suh, meni tu fali nekakva masnoća. Ta kombinacija hladnog nemasnog krumpira nikako se nije svidjela ni mojim ukućanima ni meni.
Moji ukućani su mi, vidjevši da je ta terina rađena u metalnom kalupu, sugerirali da sam trebala to posipati tvrdim sirom i zapeći u pećnici , a ne smjestiti ju u hladnjak. (Hmmmmmm… dobra ideja! – umjesto terine, svojevrsni gratin, složenac ).
Tapenade, u ovoj mojoj varijanti, ugodno su me iznenadile. Spomenula sam da nisam ljubitelj maslina, ali mogu ih pojesti, a posebno mi se svidjela tapenada od zelenih maslina s orasima. Orasi koje ne volim u kolačima, ni ovaj put nisu zakazali u slanoj varijanti 
Ovu terinu sam pripremala još početkom mjeseca. Ali tapenade sam otada radila više puta. Odlično pašu uz dvopek, a stavljala sam ih i kao namaz u sendviče. Radila sam i varijante sa slanutkom (uspjela sam ga pronaći u ledenici ).
Druga stvar koja me smeta u receptu za terinu, iako je to zapravo cjepidlačenje, su debele ploške krumpira. Ja bih to narezala na ploške debljine pola centimetra, ali budući da sam u receptu već izokrenula skoro sve što se dalo, odlučila sam narezati krumpir na 1 cm debele ploške kako piše u receptu (iako su mi zbog brzopletosti neke ploške i tanje od 1 cm).
Veselim se čitanju drugih dojmova vezanih uz ovaj recept i s nestrpljenjem očekujem idući krug KuVarijacija.
Pozdrav svima!
31. 12. 2008. - DODATAK
Budući da je blog-druženje "KuVarijacije" za prosinac 2008. s temom Terina od krumpira i maslina, završeno, sve radove možete vidjeti na stranici KuVarijacije, 12/2008
Post je objavljen 29.12.2008. u 09:07 sati.