demit, sama sebe zapanjim koliko me i dalje sranja mogu rastrojiti.
umirem za pisanjem, sve što proizvedem ne znam smjestiti ovdje ili pak, još bolje, sve mi je nekako primjereno jedino staviti ovdje. tako da... nikad ništa.
super je, bacit ću se u nebo, sve me baca, pa i, sve u svemu, ne bi trebalo biti tako teško.
sad prva rečenica na repeat...
imala sam tu neke riječi koje sam htjela podijeliti, sad eto, čisto da ne stoji više stari tekst.
čekam sebe mrvicu razboritiju, bit ću već ujutro, obećajem.
večer je jednostavno bila preduga i pre... pa, presubotnja.
repeat repeat.
a sad, ostavimo neke stare, neke malo kao slabe sebe... do sutra, barem.
kavica za dobro jutro. i bit će dobro :)
Post je objavljen 28.12.2008. u 03:24 sati.